
Fragment skulpture Evropa na biku, II–III v., JU Gradski muzej „Mirko Komnenović” i Galerija „Josip Bepo Benković” Herceg Novi
Evropa na biku, kamena skulptura iz rimskog perioda, slučajni nalaz u Kutima kod Herceg Novog. Najvjerovatnije predstavlja fragment skulpture Evropa na biku ili „Otmica Evrope” u letu. Sačuvan je dio tijela bika i donji dio tijela Evrope, ostali ikonografski detalji nijesu poznati. Očuvana dužina je 25 cm, širina 13 cm, visina 18 cm i težina 5,27 kg. Okvirno se datuje u II–III vijek. Skulptura prikazuje jednu od omiljenih mitoloških scena u antičkoj umjetnosti – „božansku otmicu”, tj. scenu u kojoj je smrtno biće oteto i zavedeno od strane božanskog. Kada se Zevs zaljubio u Evropu, kćerku feničanskog kralja Agenora i Telefase ili Fenika i Perimede, preobrazio se u bijelog bika. Tako joj prišavši, odišući mirisom šafrana i ruža, Evropa je počela da ga miluje, a kada se sa kotaricom cvijeća u rukama popela na njegova leđa, on je jurnuo u more i prenio je na ostrvo Krit. Na novcu kritskih gradova, Evropa je često predstavljana kako sjedi u krošnji drveta, jer je prema mitologiji Zevs oplodio pod platanima na Kritu. Otmica Evrope je najčešća reljefna predstava božanske otmice na sepulkralnim spomenicima podunavskih provincija. Nalazimo je u dekoraciji nadgrobnih spomenika provincije Gornje Mezije, naročito iz Viminacijuma, rimskog vojnog logora i gradskog naselja, danas Stari Kostolac. Predstava je zabilježena i na jednom olovnom sarkofagu, kao i na keramici (terra sigillata). Samo jedan skulptoralni fragment Evrope na biku grublje izrade, nije poznato kakvoj cjelini je pripadao, potiče iz rimskog utvrđenja kod sela Ravne (Timacum Minus) sjeverno od Knjaževca. Analogne predstave su zabilježene u balkanskim provincijama Rimskog carstva, Šempetru u Noriku, Miciji u Dakiji i Novama u Donjoj Meziji. Simbolizam mitološkog para Evrope i Zevsa u funeralnoj umjetnosti razni istraživači nalaze u metaforičkoj predstavi smrti, kroz lik Evrope, kao psihopompa, izražena je nada u srećno putovanje pokojnika i njegovo spasenje nakon iskušenja postojanja. Takođe, može se posmatrati i kao simbol prelaznog doba, prelaska iz puberteta u zrelost i metafora za smrt i apoteozu, kao i da bi Evropa mogla biti zaštitnica, prije svega udatih žena. Potpuno drugo značenje je izraženo kroz geopolitičke ideje neprestane borbe između Azije i Evrope. Nedaleko od ovog nalaza, kod Crkve Sv. Gospođa, prilikom iskopa za savremene grobnice, nalaženi su arhitektonski ostaci, djelovi mozaika i fragmenti keramike IV–VI vijeka. U Kutima je tumul → Glogovik i → Crkva Sv. Tome u Kutima.
Literatura: С. Накићеновић, Бoka, антропогеографска студија, Београд, 1913; Д. Срејовић, А. Цермановић-Кузмановић, Речник грчке и римске митологије, Београд, 1989; M. Tomović, Roman sculpture in Upper Moesia, Beograd, 1992; I. Pušić, „Tragovi arheoloških lokaliteta na terenu hercegnovske opštine”, MSZMHN, 3, 1998, 15; S. Pilipović, Mit i ljubav, Beograd, 2007; D. Gazivoda, Antički kultovi na tlu Crne Gore, Podgorica, 2023.
R. Ćapin, Đ. Ćapin