Zadarski list „Pravdonoša”, br. 25, 1851.
Manastir Podlastva, Grbalj, mjesto gdje je napisan Grbaljski zakonik
Grbaljski zakonik, skup odredaba različitog porijekla, koje odražavaju običajno pravo i društveno uređenje Grblja prve polovine XIX vijeka. Iako je na kraju Zakonika navedeno da je napisan 1427, na Mitrovdan, u Manastiru Podlastva u Grblju, u istoriografiji je pretežno usvojeno mišljenje Aleksandra Solovjova, prema kojem Zakonik potiče iz 1827. godine. Sastavio ga je Vuk Vrčević (1811–1882), koji je 1841–1848. bio sekretar opštine grbaljske. Objavljen je 1851, u više djelova, pod naslovom Ustanova Gerbaljska, u zadarskom časopisu Pravdonoša (br. 19, 25, 28, 32–36). Sadrži 126 članova, među kojima se unutar devet pominju vino, loza i grožđe, najčešće kao svrha naplate zarade, kazne ili duga. Tako u čl. 33 stoji da se za nadnicu za dan plaća cvancika (novac), pola konate (→ Mjere za zapreminu vina) vina i smok (hljeb i sir). U čl. 35 navodi se da, u slučaju da „zemlja udovica” ostane neuzorana, knez, zato što se nije pobrinuo za sirote, mora da plati kaznu u iznosu od četiri barjela vina, koje treba da popiju svi Grbljani. Prema čl. 46, onaj koji je dao ledinu (meteh) da se iskrči i posadi na njoj voće, treba sa rabotnikom da dijeli plodove sve dok traju drveće i loze. U čl. 48 ističe se da ko prije Male Gospojine (8. septembar po julijanskom kalendaru) počne brati grožđe, grožđe će mu se oduzeti i podijeliti siromasima tog sela, a u slučaju proizvodnje vina, vino će se popiti. Članom 58 kažnjavao se onaj koji se lažno zakune da nije dužan da plati kaznu samosedmo (sedmostruko) kao lupež, dok je krivokletnik dugovao čitavom Grblju globu od četiri barjela vina. U čl. 83 navodi se da svaki domaćin, ispred čije kuće prođe narod sa krstom (litija), mora iznijeti narodu vina da ga pije u izobilju. Član 107 ističe da, ukoliko u nekom selu jabanac (stranac) ne bi našao kuću za konak, starješina tog sela mora platiti knežini vola mesa i bario vina, dok se članom 113 kažnjava sa četiri barjela vina u korist čitavog Grblja svako ko bi u putu ozbiljno ili šaljivo zadirkivao tuđu ženu ili djevojku. Posljednji član u kojem se pominje vino, čl. 124, nalaže da svaka grbaljska kuća mora godišnje davati žita, ulja ili vina u vrijednosti od jednog groša Manastiru Sv. Gospođa (Manastir Rođenja Presvete Bogorodice u Lastvi Grbaljskoj).
LITERATURA: A. Solovjev, „Grbaljska župa i Grbaljski statut”, Godišnjica Nikole Čupića, 40, Beograd, 1931; P. V. Kovačević, Grbalj, njegova prošlost i budućnost, Kotor, 1964; S. Novaković, Zakonski spomenici srpskih država srednjeg veka, Beograd, 2005.
V. Nikaljević, M. Štetić