Vojvodić, Stojan (Konjuhe, Vasojevići, ? – Konjuhe, ?), učitelj, vojvoda. Unuk je vojvode Lakića Kastratovića i sin vojvode Sima. Nasljedno je dobio titulu koja je potvrđivana od turske uprave u Skadru. Učestvovao je u velikim bitkama na Polimlju 1854. godine. U proljeće 1857. sa grupom Vasojevića otišao je kod knjaza → Danila I Petrovića Njegoša na Cetinje sa odlukom da Vasojevići budu u sastavu Crne Gore. Knjaz ga je postavio za plemenskog kapetana u Konjuhama. Imao je sudsku, vojnu i administrativnu vlast po crnogorskim zakonima. Bio je član Vasojevićkog suda – sa sjedištem kod Đurđevih stupova. Sa vojvodama Miljanom Vukovim i → Novicom Cerovićem učestvovao je u Kolašinskoj bitki 1858. godine. Potpisao je molbu za pomoć koju je iguman Nikodim Zečević odnio u Beograd. Obraćao se francuskom konzulu u Skadru Ilasenitu Ekaru i drugim stranim diplomatama tražeći naklonost pred turski napad na Veliku 1859. godine. Borio se na Kutima 1861. godine. Zaslužan je za otvaranje prve vasojevićke škole (u Konjuhama (Savardak), u jesen 1862), koja je radila prema cetinjskom nastavnom programu. Iz te škole izašli su kasniji plemenski glavari. U starješinstvu ga je naslijedio sin Lakić, vojvoda i brigadir.