
Gavrilo Saičić
Saičić, Gavrilo (Vinicka, Berane, 1838 – Vinicka, 1894), učitelj. Prvo obrazovanje stekao je u monaškoj školi pri Manastiru Đurđevi stupovi (→ Prosvjetiteljstvo u Manastiru Đurđevi stupovi). Jedno vrijeme boravio je u Konjuhama kod svog rođaka sveštenika Miloša Guberinića, pomažući mu u svešteničkim i učiteljskim poslovima. Godine 1867. otišao je u Sremske Karlovce, gdje je upisao bogosloviju. Iako u tom trenutku nije bio završio drugi (završni) razred bogoslovije, 1868. prihvatio je mjesto učitelja u reformisanoj i donekle sekularizovanoj školi pri Manastiru Đurđevi stupovi. Angažovao se u podizanju zgrade, dobijanju odobrenja za rad od osmanskih vlasti, nabavljanju knjiga iz Srbije, kao i u ubjeđivanju vasojevićkih glavara da materijalno pomognu rad škole. Na tom mjestu zadržao se tri godine, a onda su ga uhapsile osmanske vlasti. Nakon izlaska iz zatvora bio je učitelj u školi pri Župskom manastiru – kod Nikšića. Angažovao se u borbama Vasojevića protiv Osmanskog carstva, da bi nakon Veljeg rata (1876–1878) obavljao dužnost graničnog komesara u Plavu – do 1880, a potom i u Ulcinju. Osnovao je u Ulcinju jednu od prvih škola, u kojoj je i radio kao učitelj.
Literatura: Spomenica Osnovne škole „Vuk Karadžić”, Ivangrad, 1973; D. Vuletić, Polimske svjetiljke, Kraljevo, 2005.
V. Nišavić