Tanasije Pejatović

Pejatović, Tanasije (Pljevlja, 1875 – Pljevlja, 1903), profesor istorije i geografije. Nakon završetka osnovne škole u Pljevljima, na predlog crkveno-školskih autoriteta, školovanje je nastavio u Beogradu, gdje je stekao gimnazijsko obrazovanje. Potom je upisao Veliku školu (istorijsko-geografski odsjek), na kojoj je diplomirao (1899). Tokom studiranja, u dogovoru sa profesorom Jovanom Cvijićem, bavio se istraživanjima iz oblasti geografije i antropogeografije, prikupljajući građu za svoja buduća djela. Uporedo sa istraživanjima, pokazivao je darovitost za slikarstvo i crtanje, o čemu svjedoče i njegova umjetnička djela koja se čuvaju u Zavičajnom muzeju u Pljevljima. Po završetku studija bio je pripravnik u skopskoj gimnaziji, a potom je radio na pripremama za otvaranje Gimnazije u Pljevljima (→ Gimnazija „Tanasije Pejatović”, Pljevlja). Poslije završnog profesorskog ispita, početkom 1902. postavljen je i za direktora novoosnovane gimnazije, a na toj poziciji bio je do smrti. Prva njegova studija jeste Srednje Polimlje i Potarje u Novopazarskom sandžaku (antropogeografska ispitivanja) (Pljevlja, 1986), a kako bi izbjegao eventualna ometanja u daljem istraživačkom radu, studiju je objavio pod pseudonimom – Petar Mrkonjić. Osim te kapitalne studije objavio je i pripremio za objavljivanje brojne radove: Mrnjavčevići u istoriji i narodnim pjesmama, Jedan srpski rodoslov nove redakcije, Spisak fermana, buruntija, hudžeta, murasela, hućuma, teskara i drugih isprava za manastire Sv. Trojica, Banju, Kratovo, Maržiće, Dovolju i Dubočicu; Proučavanje sela u jednom dijelu Polimlja, Manastir Sopoćani, Manastir Davidovica (1991) i dr. Dio njegove rukopisne zaostavštine čuva se u Zavičajnom muzeju u Pljevljima. Gimnazija u Pljevljima od 1968. nosi njegovo ime.

Literatura: N. Racković, Leksikon crnogorske kulture, Podgorica, 2009; R. Damjanović, Leksikon ličnosti crnogorske prosvjete, Podgorica, 2018; Б. Бановић, Танасије Пејатовић 1875–1903, Пљевља, 2021.

Z. Ramčilović