Osnovna škola „Šćepan Đukić”, Lijeva Rijeka, Podgorica

Osnovna škola „Šćepan Đukić”, Lijeva Rijeka, Podgorica, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju ljevorječke škole građene od 1866. do 1870. godine. Škola je sagrađena od kamena i drveta. Gradnju je nadgledao kapetan Milun Novov Popović. Prvi učitelji bili su Pavić Petrović, Petar Petrović, pop Dmitar Popović, Vuksan Tošović i Petar Pavićević. Usljed ratnih dešavanja između Crne Gore i Turske škola nije radila od 1876. do 1881. godine. Zbog odlaska u rat učenici su školu završavali u poznijim godinama (šk. 1873/74. god. četvrti razred završila su dva učenika koja su imala po 22 godine – Novak Garić iz Brskuta i Jovan Orović iz Lijeve Rijeke). Škola je bila domaćin Učiteljske skupštine održane 1888, kojoj je prisustvao knjaz → Nikola I Petrović Njegoš, a tim skupštinama u više navrata prisustvovao je i → Jovan Pavlović, ministar prosvjete. Škola je funkcionisala kao trorazredna sve do šk. 1893/94. god., kada je postala četvororazredna. Godine 1895. stara školska zgrada porušena je i počela je gradnja (koja je trajala narednih nekoliko godina) nove školske zgrade. Nastavu je šk. 1896/97. god. pohađalo 30 učenika. Nakon Prvog svjetskog rata škola je radila kao četvororazredna i imala je dva odjeljenja. Školska zgrada u Lijevoj Rijeci 1959. stradala je u požaru, a tada je uništena gotovo sva školska dokumentacija. Počeli su radovi na novoj školskoj zgradi – ona je zidana od kamena, a izgradnju je pomogao Leko Radević, predsjednik opštine. Renovirana je i stara školska zgrada, pa je u njoj napravljeno sedam stanova za prosvjetne radnike. Nastava u novoj školskoj zgradi počela je šk. 1960/61. godine. Škola je dobila ime Šćepana Đukića, nekadašnjeg učenika škole i narodnog heroja Jugoslavije, koji je rođen 1914. u selu Lopate. Godine 1962. škola je ponovo adaptirana i počela je da radi u boljim uslovima. U međuratnom i poslijeratnom periodu, zbog velikog broja stanovnika u selima koja gravitiraju Lijevoj Rijeci i zbog udaljenosti od tog mjesta, osnivane su lokalne škole. Sve one su 1962, kada je škola u Lijevoj Rijeci dobila status matične (sabirne) škole, postale njena područna odjeljenja. Područna odjeljenja škole bila su u mjestima – Ptič (škola osnovana 1923), Tuzi Ljevorječke (škola osnovana 1924), Stravče (škola osnovana 1924), Han Garančića (škola osnovana 1934), Veruša (škola osnovana 1957), Boljesestra (škola osnovana 1959) i Seoštica (škola osnovana 1959). Sva područna odjeljenja prestala su sa radom (šk. 2023/24. god. škola nije imala područna odjeljenja). Krov i fasada škole obnovljeni su 2016. uz pomoć donacije Ambasade Kine i donacije kompanije CRBC Montenegro Branch. Školske 2012/13. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Nastavu je šk. 2023/24. god. pohađalo 11 učenika.

Literatura i izvori: Prosvjeta, Cetinje, avgust 1897; Ljetopisi osnovnih škola u Knjaževini Crnoj Gori (1885–1908), zbornik dokumenata, priredio P. Vukić, Cetinje, 2003; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; Ljetopis škole u Lijevoj Rijeci, 1889; OŠ „Šćepan Đukić”, Lijeva Rijeka, Podgorica, dokumentacija; MPNI, dokumentacija.

D. Đilas