Osnovna škola „Stefan Mitrov Ljubiša”, Budva, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja osnovana rješenjem Narodnog odbora Opštine Budva 1961. pod nazivom – „Stjepan Mitrov Ljubiša”. Od 1991. odlukom SO Budva nosi današnji naziv – „Stefan Mitrov Ljubiša”. Škola baštini tradiciju škole iz 1831, koja je osnovana kao područna škola osnovne škole iz Kotora, tj. kao Pučka učiona Budva, učioničkog Kotorskog kotara. U drugoj polovini XIX vijeka škola je bila dvorazredna – svaki razred dijelilo se na tri razdjela, od kojih je svaki trajao jednu školsku godinu. Školske 1872/73. god. školu su pohađale dvije djevojčice. Broj djevojčica povećavao se iz godine u godinu, pa je šk. 1879/80. god. škola imala ime – Mješovita pučka učiona budvanska. Deset godina kasnije (1890/91) u Budvi je radila jednorazredna Pučka ženska učiona, učioničkog Kotorskog kotara, koja je imala 65 učenica. U njoj je 1899. učiteljica bila Anica Žeželić. Škola nije prekidala rad tokom Prvog svjetskog rata, a u tom periodu nastavu su izvodile učiteljice. Poslije Prvog svjetskog rata nosila je ime – Osnovna škola u Budvi. Učitelj je bio Ivo Ivanović. Školske 1925/26. god. škola pripada Zetskoj oblasti Boko-kotorskog školskog kotara. Školske 1928/29. god. radila je kao Državna trorazredna osnovna škola, a šk. 1934/35. god. imala je šest razreda i zvala se – Državna osnovna škola. Tokom Drugog svjetskog rata škola je radila od 1941. do 1943, dok za 1944. nema pouzdanih podataka. Školska ispisnica ukazuje na to da je nastavila sa radom 1945. godine. Školske 1945/46. god. radila je pod imenom – Viša osnovna škola, na osnovu čega se može zaključiti da je imala više od četiri razreda. U Crnoj Gori 1946. zakonski je uvedeno sedmogodišnje osnovno obrazovanje. Škola u Budvi bila je sedmogodišnja od 1947. do šk. 1951/52. god., kada se prešlo na osmogodišnje osnovno školovanje, dok se devetogodišnje osnovno obrazovanje realizuje od 2007. godine. Između dva svjetska rata škola je imala problem sa prostorom. Već 1926. govorilo se o renoviranju zgrade Javnog dobrotvornog zavoda za potrebe školstva, u kojoj bi u prizemlju bile smještene opštinske kancelarije, a na spratu dvije učionice. U tom periodu škola je bila smještena u privatnoj kući Steva Srzentića. Dugi niz godina nastava se realizovala u bivšoj vojnoj kasarni – u neposrednoj blizini Starog grada, da bi se problem prostora konačno riješio 1978, kada je škola dobila modernu zgradu, u kojoj radi i danas. Od 1977. do 2009. bila je jedina škola u Budvi. Te godine zbog broja učenika dijeli se na dvije škole i osniva se → Druga osnovna škola. Školske 2009/10. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Škola je dobitnica Novembarske nagrade opštine Budva. Školske 2023/24. god. imala je 1.737 đaka.

Na teritoriji opštine Budva šk. 1958/59. god. bilo je 15 škola. Njihov broj se iz godine u godinu smanjivao, pa je šk. 1962/63. god. bilo 11 škola, 1967/68. šest, 1972/73. pet, a od šk. 1977/78. god. do 2009. postojale su dvije škole, da bi 2009. bila otvorena još jedna škola. U okolini Budve radilo je više škola: radile su škole u mjestima – Maine, Pobori, Brajići, Markovići, Praskvica, Tudorovići, Stanjevići, Bečići, Sveti Stefan, Podostrog. Te škole 1961. većinom su pripojene kao područna odjeljenja matičnoj školi „Stjepan Mitrov Ljubiša”. Za vrijeme vladike Save i vladike Vasilija (XVIII vijek) u Manastiru Stanjevići postojala je crkvena škola – u njoj su kaluđeri učili djecu pismenosti. U toj školi pismenost je sticao i budući vladika i vladar Crne Gore → Petar I Petrović Njegoš. Škola je radila šk. 1864/65. godine. U Manastiru je 1764/65. kao učitelj boravio Dositej Obradović. On je 1764. opismenjavao i djecu u školi u Mainama (pola godine). Škola je radila sredinom XX vijeka. U selu Pobori škola je prvi put otvorena 1897. godine. Školske 1964/65. god. u Poborima, u crkvenoj zgradi, radilo je područno odjeljenje škole „Stjepan Mitrov Ljubiša”. U tom odjeljenju nastavu je pohađalo 30 učenika, a u kombinovanom odjeljenju od prvog do četvrtog razreda nastavu je izvodio jedan učitelj. Na teritoriji Budve to je jedno od područnih odjeljenja koje je najduže opstalo i koje je radilo zaključno sa šk. 1975/76. godinom. Škola u Brajićima pominje se u školskim izvještajima 1862. godine. Školska zgrada sagrađena je 1904, a počela je sa radom 1905. godine. Tada je mogla da primi oko 40 učenika. Prvi učitelj bio je Savo Popović iz Spiča. U periodu austrougarske vlasti škola je imala šest razreda. Tokom Prvog svjetskog rata školska zgrada je devastirana i tek 1925. odobrena su novčana sredstva za njenu obnovu. Naredne godine škola je počela sa radom, a imala je jedno odjeljenje i četiri razreda. Školska zgrada stradala je i u Drugom svjetskom ratu, ali nije obnavljana. Četvororazredna nastava izvodila se u parohijskom domu do 1974, kada je škola zatvorena. Škola u selu Markovići bila je šk. 1964/65. god. područno odjeljenje škole „Stjepan Mitrov Ljubiša”. Odjeljenje je bilo smješteno u državnoj zgradi, u kojoj je jedna prostorija služila za potrebe škole. Te godine školu je pohađao 21 učenik – u kombinovanom odjeljenju od prvog do četvrtog razreda, a nastavu je izvodio jedan učitelj. Radila je zaključno sa šk. 1966/67. godinom. Jedna od najstarijih škola na primorju bila je u Manastiru Praskvica. Uz Crkvu Svete Trojice, koja je prema predanju sagrađena 1050, sagrađena je i kuća. U njoj je radila škola i smatra se da je stara koliko i sam Manastir. Odjeljenje je bilo smješteno u crkvenoj zgradi u samom Manastiru. Prestala je sa radom početkom Drugog svjetskog rata, da bi nakon oslobođenja nastavila rad u prostorijama koje nisu zadovoljavale pedagoške i higijenske uslove. Pokrenuta je akcija prikupljanja sredstava za izgradnju nove školske zgrade i njena gradnja završena je 1967. godine. Nastavu (u dvije smjene) šk. 1964/65. god. izvodio je jedan učitelj. Postojala su dva kombinovana odjeljenja sa 41 učenikom (jedno za prvi i drugi razred, drugo za treći i četvrti razred). Radila je do šk. 1974/75. godine. Škola u Podostrogu radila je između dva svjetska rata (1938) pod nazivom – Državna narodna škola. Nije prestajala sa radom tokom Drugog svjetskog rata i održala se do šk. 1957/58. godine. Područno odjeljenje na Svetom Stefanu radilo je u periodu 1968–1972. godine. Škola u Tudorovićima radila je od 1945. do 1962. godine. Bila je četvorogodišnja i imala je naziv – Narodna osnovna škola u Tudorovićima. Školu su šk. 1945/46 god. pohađala 44 učenika u prvom i drugom razredu. Školske 1947/48. god. imala je drugi, treći i četvrti razred, da bi naredne godine imala sva četiri razreda. Broj učenika smanjivao se iz godine u godine, pa je šk. 1955/56. god. četiri razreda pohađalo ukupno 17 učenika. Školska zgrada te godine bila je očuvana, a imala je jednu učionicu. Škola u Bečićima radila je neposredno nakon Drugog svjetskog rata.