
Osnovna škola „Srbija”, Stari Bar, Bar
Osnovna škola „Srbija”, Stari Bar, Bar, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja i prva svjetovna obrazovno-vaspitna ustanova na ovom području. Nastavlja tradiciju škole osnovane 1878. u Starom Baru – odmah nakon oslobođenja Bara od osmanske vlasti. Počela je sa radom u jednoj od malobrojnih zgrada koje nisu bile oštećene tokom oslobađanja Bara. Nakon toga škola se preselila u podgradsku Ibrahim-begovu rezidenciju, a Selim-beg Barski poklonio je školi jednu od svojih kuća u Podgradu i pet rala obradive zemlje. Prvi učitelj bio je Dušan Brkanović, rodom iz Skradina (Dalmacija). Na početku rada škola je imala prvi i drugi razred, koje su pohađala 44 učenika. Školske 1880/81. god. u školi su u četiri razreda bila 104 učenika. U januaru 1916. u Bar je ušla austrougarska vojska. Austrijski general Veber, civilni komesar Crne Gore, pokušao je da obnovi rad škola primjenom novog nastavnog plana, kojim su uvedeni njemački i mađarski jezik (za te predmete nije bilo nastavnog kadra). Škola je povremeno radila. Godine 1917. školu je pohađalo 312 učenika. Školske objekte okupatorska vlast koristila je za vojne potrebe. Novouspostavljena vlast Kraljevine SHS otpočela je pripreme za otvaranje škola. Školske 1919/20. god. u školi je bilo 200 učenika unutar pet odjeljenja. Školske 1932/33. god. izvršena je podjela škola u Baru. Osnovane su dvije samostalne škole – postojeća u Starom Baru (sa 339 učenika u osam odjeljenja) i Osnovna škola Bar (Popovići) (→ Osnovna škola „Meksiko”, Bar) (sa 189 učenika u pet odjeljenja). Škola u Popovićima počela je sa radom 1922, ali je sve do definitivne diobe bila u sastavu škole u Starom Baru. Od šk. 1935/36. god. u sastavu starobarske škole radilo je i zabavište, koje je imalo dvije grupe. U grupama je bilo i do 40 mališana, a sa mališanima su radile zabavilje – Stanislava Barać, Viktorija Paviša i Zorka Mijušković (→ Predškolsko vaspitanje i obrazovanje). U vrijeme italijanske okupacije 1941. škola je radila, ali sa čestim prekidima nastave i odsustvovanjima učenika iz škole. Nakon oslobođenja šk. 1944/45. god. škola je počela sa radom i imala je 217 učenika unutar sedam odjeljenja. Školske 1958/59. god. prerasla je u osmogodišnju osnovnu školu. Školske 1962/63. god. postala je matična škola sa područnim odjeljenjima u Zaljevu i Mikulićima. Od osnivanja škole do izgradnje nove školske zgrade nastava se izvodila u tri objekta – u zgradi kod gradske pijace, zgradi Gimnazije i zgradi u Podgradu, koju je Selim-beg poklonio školi. Uslovi za rad u tim školskim objektima nisu bili povoljni. Nakon zemljotresa 1968. Republička zajednica obrazovanja Srbije, u znak solidarnosti, obezbijedila je novčana sredstva za izgradnju nove školske zgrade za potrebe ove škole. Nova školska zgrada u Starom Baru počela je sa radom 1971, a u znak zahvalnosti SO Bar donjela je odluku da se škola nazove – OŠ „Srbija”. Školske 2008/09. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Škola je dobila brojna priznanja i nagrade, među kojima je i Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima. Školske 2023/24. god. škola je imala 459 učenika.
Područno odjeljenje Zaljevo osnovano je 1944. u kući Šabana Drljana. Novi školski objekat završen je 1971. na zemljištu koje je za izgradnju škole poklonio Stanko Rađenović iz Zaljeva. Škola je izgrađena sredstvima koje su donirale Sjedinjene Američke Države. Područno odjeljenje Mikulići otvoreno je 1945. godine. Prvi učitelj bio je Miloš Bulatović, a nastavu je pohađalo 50 učenika. Škola je prestala sa radom početkom 1983. godine.
Literatura i izvori: S. Lekić, Osnovna škola u Starom Baru 1878–1998, Bar, 1998; S. Lekić, Razvoj prosvjete i školstva u Barskoj opštini, Bar, 2005; MPNI, dokumentacija.
Đ. Dabović