
Osnovna škola „Savo Pejanović”, Podgorica
Osnovna škola „Savo Pejanović”, Podgorica, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju najstarije podgoričke osnovne škole – Prve osnovne škole, osnovane 1879. godine. Učitelj → Zarija Radičević u ljetopisu glavne osnovne škole u Podgorici (1889) navodi da je Prvu osnovnu školu u Podgorici krajem XVIII vijeka (pod turskom vlašću) osnovao jedan arhijerej. Škola je kratko radila, a njenu tradiciju nastavile su vjerske škole – mejtepi, škole za djecu muslimanske vjeroispovijesti, i škole u crkvama za djecu pravoslavne vjeroispovijesti. U školama pri crkvama prvi učitelji bili su Vaso Vulišin Radičević i njegov pomoćnik Nešo Moračević. Te škole prekidale su rad samo u vrijeme ratova – sve do konačnog oslobođenja Podgorice 1879. godine. Iste godine u crkvenoj kući otvorena je Prva dvorazredna osnovna škola. Školska godina trajala je od marta do jula 1879, a prvi učitelj bio je Bajo Bracanović, pitomac Cetinjske bogoslovije. Broj djece se povećavao, pa je škola u septembru iste godine prerasla u trorazrednu, što je uslovilo i veći broj učitelja (Zarija Radičević, Lazar Božovič, Risto Marković i → Dušan Brkanović). Godine 1880. škola je prerasla u četvororazrednu i preseljena je u zgradu vojnog stana u Staroj varoši. Godine 1881. otvorena je ženska škola, a za učiteljicu je postavljena Milica Ilić. U prvi razred upisano je 35 učenica. Broj učenika tokom narednih godina povećavao se i smanjivao, a prvi potpuni izvještaj iz 1883. pokazao je da je od prvog do četvrtog razreda bilo upisano 115 učenika. Godine 1884. formirana je škola za djecu muslimanske vjeroispovijesti, a njihovi učitelji bili su Mujo Adžiahmetović i Omer Bibezić. Škola je kontinuirano radila sve do balkanskih ratova odnosno Prvog svjetskog rata, kada je prekinula rad, osim šk. 1913/14. godine. Nastavila je rad 1919. u Staroj varoši (kod Sahat kule). Tokom Drugog svjetskog rata radila je sa prekidima. Od 1945. nastava se izvodila kontinuirano. Od 1946. do 1950. kao niža realna gimnazija bila je smještena u zgradi → Gimnazije „Slobodan Škerović”. Školske 1950/51. god. nastavu je unutar 15 odjeljenja pohađalo 666 učenika. U Prvu sedmogodišnju osnovnu školu preimenovana je 1950, a 1952. prerasla je u osmogodišnju osnovnu školu, koja je dobila ime Sava Pejanovića, revolucionara i prvoborca iz toga kraja. Od stranih jezika u školi su se izučavali ruski i njemački jezik. Školske 2010/11. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Za postignute rezultate u oblasti obrazovanja i vaspitanja škola je dobila → Nagradu „Oktoih” (1976). Školske 2023/24. god. nastavu je unutar 29 odjeljenja pohađalo 749 učenika.
Literatura i izvori: V. Lukić, Školstvo u Podgorici 1879–1915, prema dokumentima iz Arhiva SRCG, Titograd, 1983; Ljetopisi osnovnih škola u Knjaževini Crnoj Gori (1885–1908), zbornik dokumenata, priredio P. Vukić, Cetinje, 2003; R. Damjanović, Leksikon institucija crnogorske prosvjete, Podgorica, 2019; OŠ „Savo Pejanović”, Podgorica, dokumentacija; MPNI, dokumentacija.
Lj. Bulatović