Osnovna škola „Mahmut Adrović”, Petnjica, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja koja nastavlja tradiciju državne četvororazredne osnovne škole u Petnjici osnovane 1913. godine. Za vrijeme osmanske vlasti u Petnjici su sve do 1904. jedine obrazovne ustanove bili → mektebi, u kojima su djeca muslimanske vjeroispovijesti sticala osnovno vjersko obrazovanje. Tada se u ovom mjestu otvara četvororazredna osnovna škola – iptidaija. Njena zgrada nalazila se u centru Petnjice, na obali rijeke Popče. Učitelj i upravitelj iptidaije bio je Hajradin Pejović (u literaturi se pominje i pod imenima Hajruš Fazlić i Hajradin Kurpejović) iz Rožaja, koji je završio medresu u Đakovici i darul-mualimin učiteljsku školu u Skoplju. Iptidaija je radila sa povremenim prekidima do 1912, kada je zapaljena školska zgrada. Osnovna škola u Petnjici radila je u privatnoj kući. Školske 1913/14. god. imala je oko 20 učenika, a učitelj je bio Đukan Korać. Poslije austrougarske okupacije, početkom 1916. škola je prestala da radi. Ponovo je otvorena 1918, ali je radila sa većim prekidima. Nastava se odvijala u privatnim kućama sve do 1934, kada je izgrađena prizemna školska zgrada od kamena. Odlukom Ministarstva prosvjete u Kraljevini SHS iz 1923. vjeroučitelj je bio Hašim Kočan. Tri djevojčice upisane su u školu šk. 1926/27. god. i to su bile prve učenice u ovoj školi. Za vrijeme Drugog svjetskog rata škola je bila zatvorena. Obnovila je rad 1945. godine. Podignuta je nova školska zgrada i otvoren je peti razred šk. 1949/50. god., a zatim je škola prerasla u osmorazrednu. Prva generacija učenika sa malom maturom izašla je šk. 1952/53. godine. Broj učenika je svake školske godine rastao, pa nije bilo dovoljno učionica – radilo se i u hodnicima, u privatnim kućama, a ponekad i pod vedrim nebom. Na školskoj zgradi dograđen je sprat 1957. godine. Dobijeno je pet novih učionica i tako je za kraće vrijeme ublažen problem nedostatka učionica – već 1961. broj učenika povećan je na 365. Odlukom Narodnog odbora opštine Ivangrad o formiranju matičnih (sabirnih) osnovnih škola iz 1962, škola u Petnjici formira se kao matična škola kojoj su pripale do tada samostalne četvororazredne škole u selima – Azane, Tucanje, Godočelje, Radmanci i Lagatori, a od 1968. i novoformirana četvororazredna škola na Ponoru. Od 1968. škola u Petnjici nosi ime Mahmuta Adrovića (1968–1943) iz Laza (kod Petnjice), studenta Pravnog fakulteta u Beogradu i borca koji je poginuo u NOR-u. Godine 1974. formirana je škola u Petnjici sa područnim odjeljenjima – u Radmancima, Lagatorima, Godočelju i na Ponoru. Tada je škola u Tucanjama postala samostalna ustanova, a škola u Azanama njeno područno odjeljenje. Na Dan škole – 16. septembra 1979. počela je izgradnja zajedničke zgrade za potrebe predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Zbog poteškoća u obezbjeđivanju sredstava izgradnja je trajala deset godina. Nova školska zgrada useljena je 1990. godine. U istoj zgradi smještena su odjeljenja srednjih škola i vrtića. Od 1991. škola je organizovana kao javna ustanova. Školske 2011/12. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Dobila je više nagrada i priznanja, među kojima su Orden zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom i opštinsko priznanje Berana „21. jul”. Sedamdesetih godina prošlog vijeka broj učenika škole u Petnjici sa područnim odjeljenjima kretao se od 750 do 920, a šk. 2023/24. god. nastavu je pohađalo 117 učenika.

Osnovna škola Radmanci osnovana je 1949. kao samostalna četvororazredna škola. Njen prvi učitelj bio je Vučelja Stefanović iz Dapsića. Od osnivanja do 1952. radila je u privatnoj kući Elmaza Rastodera, a tada je za školu prilagođen zadružni dom. Formiranjem sabirnih škola 1962. postala je područno odjeljenje OŠ „Mahmut Adrović”. Rekonstrukcijom stare školske zgrade šk. 1974/75. god. dobijena je zgrada koja zadovoljava potrebe škole. Do sredine osamdesetih godina prošlog vijeka broj učenika kretao se između 100 i 140, a od tada se broj učenika smanjuje. Škola je šk. 2023/24. god. imala devet učenika. Osnovna škola Lagatori otvorena je 1950. kao samostalna četvororazredna osnovna škola. Radila je u prizemnoj brvnari pokrivenoj šindrom, koju su seljani samodoprinosom napravili. Do otvaranja škole djeca iz Lagatora pohađala su školu u Petnjici i Trpezima. Od 1962. škola ima status područnog odjeljenja škole u Petnjici. Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka škola je imala preko 100 učenika, a šk. 2023/24. god. nastavu je pohađalo sedam učenika. Osnovna škola Godočelje otvorena je 1922. kao četvororazredna. Ukinuta je 1926, pa su djeca iz toga sela išla u školu u selo Tucanje. Škola je ponovo počela sa radom poslije oslobođenja 1945, a nakon kraćeg rada ponovo je ukinuta. Opet je otvorena šk. 1956/57. godine. Radila je u zgradi koju su mještani sagradili, ali ona nije zadovoljavala potrebe škole. Nova školska zgrada od tvrdog materijala sagrađena je šk. 1965/66. godine. Odlukom SO Ivangrad iz 1975. škola je postala područno odjeljenje škole u Petnjici. Škola je šk. 2023/24. god. imala 11 učenika. Područno odjeljenje Ponor osnovano je 1968. kao četvororazredno područno odjeljenje škole u Petnjici. Do tada su djeca sa Ponora išla u školu u Radmancima. Škola je prekidala rad šk. 1977/78. i 1998/99. god. jer je ostajala bez učenka. Zbog povećanja broja učenika nastavila je rad šk. 2013/14. godine. Škola je šk. 2023/24. god. imala četiri učenika.