Osnovna škola „Jovan Tomašević”, Virpazar, Bar, javna ustanova za obavljanje djelatnosti osnovnog obrazovanja formirana 1968. godine. Nastavila je tradiciju prvih osnovnih škola u Crnoj Gori – na području Crmnice. Od svih crnogorskih nahija najveći broj osnovnih škola imala je Crmnica. Prva škola osnovana je u Manastiru u Brčelima 1832. godine. Od tada pa do 1968. u Crmnici je otvoreno 13 škola: u Brčelima (1842), Boljevićima (1853), Gluhom Dolu (1853), Dupilu (1853), Sotonićima (1869), Limljanima (1871), Podgoru (1871), Trnovu–Komarnu (1898), Lipovici kod Komarna (1908), Seocima (1913), Virpazaru–Kaluđercu (1930), Sozini (1934) i Bijelom Polju – Paštrovska gora (1953). Godine 1968. pokrenuta je inicijativa da se u Virpazaru izgradi školska zgrada, u kojoj će biti sabirna škola za čitavu Crmnicu, što je SO Bar i prihvatila. Spajanjem osnovnih škola u Brčelima, Dupilu i Gluhom Dolu formirana je škola sa sjedištem u Virpazaru. Razlog za spajanje škola i područnih odjeljenja bio je mali broj učenika u njima. Objedinjavanje je izvršeno šk. 1968/69. god., a područje novoosnovane škole činila su sva sela Crmnice. Škola je novu školsku zgradu dobila 1970, a na dan otvaranja dobila je ime revolucionara iz crmničkog kraja Jovana Tomaševića, čelnika KPJ u Crnoj Gori. Matična škola šk. 1970/71. god. radila je u dvije smjene i imala je 526 učenika. Sa učenicima iz područnih odjeljenja škola je imala oko 650 učenika. Nakon početka rada škole u Virpazaru, njena područna odjeljenja – u mjestima Boljevići, Seoca, Podgor, Dupilo, Komarno, Brčeli, Sotonići, Limljani i Gluhi Do, nastavljaju da rade u postojećim školskim objektima. Razorni zemljotres 1979. nanio je veliku štetu objektu matične škole, ali i školskim objektima područnih odjeljenja. Područna odjeljenja iz godine u godinu zatvarala su se zbog nedostatka učenika. Škola je nosilac brojnih nagrada i priznanja, a među njima su Nagrada oslobođenja Bara „24. novembar”, Nagrada „Stana Tomašević-Arnesen” i Orden rada sa crvenom zastavicom. Školske 2009/10. god. počela je realizacija obrazovno-vaspitnih programa devetogodišnje škole u svim razredima. Školske 2023/24. god. škola nije imala područna odjeljenja, a nastavu je pohađalo 76 učenika.

Osnovna škola Brčeli osnovana je u oktobru 1832. u Manastiru u Gornjim Brčelima. Školovala je sveštenike i vojne starješine za potrebe tadašnje Crne Gore. Škola je radila svega sedam mjeseci. Osnovna škola u Brčelima, kao škola svjetovnog karaktera, funkcionisala je unutar Manastira u Donjim Brčelima od novembra 1842. godine. Brigu o školi 1856. preuzela je država. Prvi učitelj bio je užički episkop Nikifor Maksimović. U sklopu manastirskog kompleksa bio je i ljetnjikovac Balše III, koji je sagrađen u XV vijeku i koji je posjedovao za to vrijeme bogatu biblioteku. Škola je radila kao trorazredna. Zbog velikog interesovanja polaznika knjaz → Nikola I Petrović Njegoš na zahtjev Crmničana odobrio je da se unutar manastirskog kompleksa renovira Balšića ljetnjikovac i da se izgradi nova školska zgrada za potrebe četvororazredne škole. U novoizgrađenoj školskoj zgradi škola je kao četvororazredna „glavna škola” 1872. počela sa radom (bila je druga četvororazredna škola u Crnoj Gori). Školske 1872/73. god. školu su pohađala 53 učenika u sva četiri razreda – prvi i drugi razred, koje je kao učitelj vodio pop Nikola Jovanović, unutar Manasrtira u Donjim Brčelima, a treći i četvrti razred, koje je vodio učitelj Marko Dragović, unutar Manastira u Gornjim Brčelima. Škola u Donjim Brčelima usljed ratnih prilika nije radila od šk. 1875/76. god. do 1880, kada je nastavila rad, ali samo u Donjim Brčelima. Školske 1882/83. god. ponovo je otvorena škola (treći i četvrti razred) u Gornjim Brčelima, a naredne školske godine te dvije škole radile su kao jedna u Donjim Brčelima. Po završetku Prvog svjetskog rata škola nastavlja rad (1919). Školske 1925/26. god. mještani cijele Crmnice pokrenuli su inicijativu za izgradnju nove školske zgrade. Izgradnja nove školske zgrade u Donjim Brčelima počela je 1928. godine. Škola u Donjim Brčelima 1947. postala je sedmogodišnja, a 1953. osmogodišnja. Tada dobija zvaničan naziv – Osmogodišnja škola, Brčeli. Odlukom Narodnog odbora opštine Bar 1962. dobija status matične škole i u njen sastav kao područna odjeljenja ulaze škole u Sotonićima, Dupilu i Podgoru. Školska zgrada bila je oštećena u zemljotresu 1979. godine. Formiranjem matične škole u Virpazaru, u školi su ukinuti viši razredi. Odlukama iz 1968. o objedinjavanju škola u Brčelima, Gluhom Dolu i Boljevićima unutar novoformirane sabirne škole u Virpazaru, te tri škole prestale su sa radom. Kao područno odjeljenje škole u Virpazaru radila je do šk. 1982/83. god., kada je zatvorena zbog nedostatka učenika. Osnovna škola Sotonići, prema izvorima, otvorena je 1863. ili 1869. godine. Škola je bila trorazredna. Školska zgrada izgrađena je 1878. godine. Prvi učitelj bio je Luka Vukoslavović. Škola je imala prekide u radu u periodu od 1895. do 1898. godine. Ni za vrijeme balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata rad u školi nije bio redovan. Po završetku Prvog svjetskog rata škola je nastavila sa radom 1919. kao četvororazredna. Nakon Drugog svjetskog rata rad u školi organizovan je prvih dana šk. 1944/45. godine. Narednih godina broj učenika u školi naglo se smanjivao. Reorganizacijom školske mreže 1962. škola je postala područno odjeljenje škole u Brčelima i funkcionisala je do šk. 1979/80. godine. Osnovna škola Dupilo otvorena je u doba knjaza Danila – šk. 1853/54. god., kao trorazredna. Bila je privatna i njen rad je finansiran sredstvima roditelja. Školske 1895/96. god. škola je bila četvororazredna i pohađalo ju je 48 učenika. Nakon šk. 1907/08. god. izgrađena je nova školska zgrada. Po završetku Prvog svjetskog rata nastavila je sa radom 1919. kao četvororazredna škola. Godine 1932. dobila je zvanični naziv – Osnovna škola „Stevan Vojislav”. Nakon Drugog svjetskog rata redovna nastava izvodila se od šk. 1945/46. god., u postojećoj školskoj zgradi. Godine 1962. postala je područno odjeljenje matične škole u Brčelima i radila je do šk. 1975/76. godine. Osnovna škola Podgor počela je da radi 1871. kao trorazredna, ali je ubrzo rad prekinut – nije radila od 1872. do 1897. godine. Škola je dobila novoizgrađenu školsku zgradu 1897. godine. Od 1910. do 1916. u školi je bilo između 40 i 50 učenika. Po završetku Prvog svjetskog rata počele su pripreme za nastavak rada škole, pa je 1919. škola nastavila rad kao četvororazredna. Nakon oslobođenja 1945. rad je nastavljen šk. 1944/45. godine. Iz godine u godinu smanjivao se broj učenika i reorganizacijom školske mreže 1962. ova škola postala je područno odjeljenje škole u Brčelima – na taj način radila je do šk. 1976/77. godine. Osnovna škola Gluhi Do otvorena je u doba knjaza Danila – šk. 1853/54. god., kao trorazredna državna. Radila je u privatnoj kući braće Joka i Pera Jovovića. Prvi učitelj bio je Tomo Savić, a 1868. zamijenio ga je učitelj Jovan P. Gvozdenović, potom pop Joko Gojnić. U periodu od 1891. do 1896. škola nije radila. Po završetku Prvog svjetskog rata škola je nastavila sa radom 1919. kao četvororazredna – u školskoj zgradi koju su mještani svojim sredstvima sagradili 1898. godine. Nova zgrada izgrađena je 1927. godine. Škola je odmah nakon Drugog svjetskog rata nastavila da radi. Školske 1955/56. god. u školi se otvara peti razred i ona je narednih godina prerasla u osmogodišnju. Odlukom Narodnog odbora opštine Bar 1962. ova škola dobila je status matične (sabirne) škole sa područnim odjeljenjem u Bijelom Polju (Paštrovska gora). Ovo odjeljenje u tom periodu ukinuto je tako da je škola bila matična bez područnih odjeljenja. Formiranjem nove škole u Virpazaru 1968. ova škola (kao i škole u Brčelima i Boljevićima) prestala je sa radom kao matična, a kao područno odjeljenje škole u Virpazaru prestala je sa radom šk. 1979/80. god. Osnovna škola Bijelo Polje (Paštrovska gora) otvorena je u septembru 1954. godine. Osnovna škola Boljevići osnovana je šk. 1853/54. godine. Zgrada škole izgrađena je 1853. godine. Škola je bila državna, trorazredna, a usljed ratnih prilika često je prekidala rad. Pred početak balkanskih ratova prestala je sa radom. Po završetku Prvog svjetskog rata nastavila je da radi 1919. kao četvororazredna. Poslije Drugog svjetskog rata nastavila je rad šk. 1944/45. god. i u početku je radila u privatnoj kući, a nakon nešto više od godinu dana nastava se izvodila u obnovljenoj školskoj zgradi. Školske 1946/47. god. škola je radila sa još dva razreda (viša osnovna škola), dok je naredne školske godine prerasla u sedmogodišnju, a kasnije i u osmogodišnju školu. Godine 1962. škola je na osnovu odluke Narodnog odbora opštine Bar dobila status matične (sabirne) škole sa područnim odjeljenjima u mjestima – Limljani, Virpazar, Godinje, Seoca i Komarno. Ta odjeljenja su do tada bile samostalne ustanove. Kao sabirna (matična) škola radila je do 1970, kada je završena nova školska zgrada u Virpazaru. U Boljevićima se ukidaju viši razredi, a naredne 1971. i niži, tako da ova škola poslije 118 godina prestaje sa radom. Osnovna škola Limljani počela je sa radom 1871. kao trorazredna škola. Poslije Prvog svjetskog rata mještani Limljana, Godinja i Virpazara inicirali su otvaranje škole jer je veliki broj učenika sa toga područja išao u susjedne škole, a to je za djecu (posebno iz Limljana) predstavljalo veliko opterećenje. Aktivnost oko otvaranja i izgradnje školske zgrade trajala je do početka šk. 1924/25. god., kada je škola otvorena. Školska zgrada sagrađena je 1928. godine. Redovna nastava nakon oslobođenja počela je šk. 1945/46. god. u postojećoj školskoj zgradi. Od 1950. do 1962. škola je imala do 100 đaka. Školske 1960/61. god. otvoren je peti razred, ali je naredne godine ukinut. Škola je do 1962. bila samostalna ustanova, a nakon toga postala je područno odjeljenje matične škole u Boljevićima. Kao područno odjeljenje škola je prestala sa radom šk. 1979/80. godine. Osnovna škola Trnovo–Komarno otvorena je šk. 1898/99. god. i pod tim imenom trajala je do šk. 1905/06. god., kada je dobila naziv – Osnovna škola Komarno. Do šk. 1906/07. god. škola je bila privatna, a potom ju je finansirala država. Radila je u privatnoj kući. Školska zgrada podignuta je 1900. godine. Po završetku Prvog svjetskog rata nastavila je sa radom 1919. godine. Nova školska zgrada izgrađena je 1920, da bi 1940. škola dobila, za to vrijeme, modernu školsku zgradu. Zgrada je znatno oštećena zemljotresom iz 1979, pa su na njoj izvršene određene popravke, ali ne radi školskih potreba (odjeljenje je tada prestalo sa radom) već za druge potrebe mjesnog stanovništva. Poslije Drugog svjetskog rata redovna nastava počela je šk. 1945/46. godine. Broj učenika iz godine u godinu smanjivao se, tako da je šk. 1949/50. god. od dva odjeljenja od po dva razreda formirano jedno kombinovano odjeljenje od četiri razreda. Školske 1978/79. god. škola je prekinula rad kao područno odjeljenje OŠ ,Jovan Tomašević” iz Virpazara. Osnovna škola Lipovica (kod Komarna) otvorena je 1908. i radila je u zgradi koju su mještani izgradili 1907. godine. U njoj su nastavu pohađala djeca iz Komarna, Trnova, Dabovića, Čukovića Njiva i Zašteka. Škola je prestala sa radom 1916. godine. Osnovna škola Seoca otvorena je 1913. i radila je do početka Prvog svjetskog rata. Djeca sa tog područja do tada su pohađala nastavu u Krnjicama. Po završetku Prvog svjetskog rata škola je nastavila rad 1919. kao četvororazredna i tada je upisano 70 učenika. Nastava je izvođena u privatnoj kući do 1931/1932, kada je izgrađena nova školska zgrada. Poslije oslobođenja 1945, nastava u školi je počela šk. 1945/46. god. u postojećoj školskoj zgradi, koja je bila renovirana i pripremljena za izvođenje nastave. Upisano je 57 učenika, ali ubrzo je došlo do naglog smanjenja broja učenika zbog migracionih kretanja stanovništva. Godine 1962. dobila je status područnog odjeljenja škole u Boljevićima. Kao područno odjeljenje prestala je sa radom šk. 1971/72. godine. Osnovna škola Virpazar–Kaluđerac otvorena je šk. 1930/31. god., kada je podignuta nova školska zgrada u mjestu Kaluđerac, nedaleko od Virpazara (prema nekim podacima škola u tom mjestu prvi put počela je da radi šk. 1920/21. god.). Poslije oslobođenja (1945) nastavila je rad šk. 1945/46. god. kao četvororazredna škola – sa 38 učenika. Godine 1962. postala je područno odjeljenje škole u Boljevićima. Racionalizacijom školske mreže na ovom području, 1970. formirana je centralna škola u Virpazaru – za cijelu Crmnicu, a ukinuti su viši razredi u Boljevićima. Naredne godine ukinuti su i niži razredi, pa je 1971. prestala da radi škola u Boljevićima, a time i ovo područno odjeljenje. Osnovna škola Godinje otvorena je šk. 1933/34. god. kao četvororazredna i pod nazivom – Godinjska narodna osnovna škola. Za potrebe škole adaptirana je zgrada Doma zemljoradničke zadruge. Poslije oslobođenja nastavljen je rad šk. 1945/46. god, kada je upisano 55 učenika. Škola je 1962. postala područno odjeljenje škole u Boljevićima. Školske 1965/66. god. prestala je sa radom zbog malog broja učenika. Osnovna škola Sozina počela je sa radom 1934. kao četvororazredna škola, za koju je bila obezbijeđena privatna zgrada. Škola je dobila zvanični naziv – Sozinska narodna osnovna škola. Poslije oslobođenja redovna nastava izvodila se od šk. 1945/46. godine. Škola je prestala da radi šk. 1960/61. god. zbog malog broja učenika.