Medaković, Milorad (Zvonigrad, Lika, 1824 – Beograd, 1897), učitelj, publicista. Pohađao je gimnaziju u Zadru i Sremskim Karlovcima. U dvadesetoj godini života (1844) preuzeo je dužnost učitelja na Cetinju. Bio je blizak Njegošev saradnik u prikupljanju i sređivanju deseteračkih pjesama, koje su kasnije objavljene u zbirci Ogledalo srpsko (1846). Otišao je iz Crne Gore 1848. i razvio svoju izdavačku djelatnost u Sremskim Karlovcima, Zagrebu, Zemunu, Temišvaru i Novom Sadu. Kada se vratio u Crnu Goru (1854), prihvatio je ponudu knjaza → Danila I Petrovića Njegoša da bude njegov sekretar. Godine 1878. predvodio je crnogorsku delegaciju koja se srela sa ruskim carem Aleksandrom III. Znatan dio svog stvaralaštva posvetio je istoriji i savremenom životu Crne Gore. Njegova poznata djela jesu: Povjesnica Crne Gore (Zemun, 1851), Život i običaji Crnogoraca (Novi Sad, 1868), P. P. Njegoš – posljednji vladajući vladika crnogorski (Novi Sad, 1882) i Cetinje – crnogorska prestolnica (Novi Sad, 1894).