Popović, Marko Miljanov (Medun, Kuči, 1833 – Herceg Novi, 1901), vojvoda, vojskovođa, književnik. Godine 1856. imenovan je za perjanika knjaza Danila. Zalagao se za prisajedinjenje Kuča Crnoj Gori i učestvovao je u borbama za njeno oslobođenje od turske vlasti. Takođe, borio se i zalagao za oslobođenje i ujedinjenje svih Južnih Slovena. Autoritetom narodnog starješine i mudraca mirio je zavađena plemena i stekao je ugled u narodu, pa ga je knjaz → Nikola I Petrović Njegoš imenovao za sudiju i vođu plemena Bratonožići. Godine 1874. izabran je u Crnogorski senat, koji je 1879. preimenovan u Državni savjet. Bio je jedan od komandanata crnogorske vojske u Fundinskoj bitki 1876, u kojoj su Crnogorci odnijeli pobjedu nad turskom vojskom. Nakon oslobođenja od turske vlasti, 1879. imenovan je za guvernera oslobođene Podgorice. Državni savjet napustio je nakon sukoba sa knjazom Nikolom 1882, kada su prestale sve njegove državne funkcije – tada se vratio na rodni Medun. Iako se opismenio u poznim godinama, Marko Miljanov posvetio se pisanju. U svojim djelima opisao je i predstavio tradiciju, običaje, vjerovanja i moralne norme Crnogoraca i susjednih albanskih plemena, kao i sopstvena moralna načela i djelovanja. Napisao je i objavio tri knjige: Primjeri čojstva i junaštva (Beograd, 1901), Pleme Kuči (Beograd, 1904) i Život i običaji Arbanasa (Beograd, 1907). U najznačajnijem djelu Primjeri čojstva i junaštva navedeni su primjeri kojima je prenio važne životne vrijednosti i moralna načela velikodušnosti, dobrote, nenasilja, dobročinstva, blagodeti i savjesti, koji su značili njegovim savremenicima, znače i današnjim, a značiće i budućim generacijama. Sahranjen je na tvrđavi na Medunu. Njegovo ime nose dvije osnovne škole u Crnoj Gori: → Osnovna škola „Marko Miljanov” u Podgorici (1969) i → Osnovna škola „Marko Miljanov” u Bijelom Polju (1979).