Gagović, Arsenije (Bezuje, Piva, XVIII vijek – ?, oko 1824), arhimandrit. Prije 1783. kao jeromonah stigao je u Hilandar, a potom je otputovao u Kijev. Kao pivski arhimandrit stigao je 1803. u Sankt Peterburg. Potvrdio je da su „24 kruga knjiga” (dar carice Katarine II) stigla u Pivu. Odlazeći u Rusiju i vraćajući se iz nje, zadržao se u Sremskim Karlovcima, gdje je mitropolitu Stratimiroviću dao podatke za njegov rad Geografske beleške o Turskoj iz godine 1803. i 1804, koji je objavljen u Beogradu 1903. godine. Imao je obimnu prepisku sa ruskim državnim savjetnikom Sankovskim, admiralom Sinjavinom, konzulom Fontonom, opunomoćenikom za Crnu Goru i Boku, Markom Ivelićem, crnogorskim vladikom → Petrom I Petrovićem Njegošem, Karađorđem, vojvodom Jakovom Nenadovićem i drugima, i ta pisma predao je ruskom sinodu kada je 1804, preko Dubrovnika i Beča, došao u Sankt Peterburg. Posle narodne pobune i ruske intervencije oslobođen je 1811. i tada je došao u Srbiju. U Rumuniji je bio do proljeća 1812, odakle ga je admiral Čičagov poslao u Hercegovinu sa političkim zadacima u vezi sa Bokom i držanjem Crne Gore prema Rusiji. Ponovo je u Sankt Peterburgu 1813. tražio pomoć za Pivu i njen manastir. U junu 1814. tražio je od Rusije novac i učitelje da bi na svom imanju u Donjem Kruševu (Piva) otvorio duhovnu školu za djecu siromašnih roditelja. Po odlasku u Odesu dobio je gramotu cara Aleksandra, prema kojoj se privilegije sa Mileševe prenose na Manastir Piva. Dobio je pravo na besplatne crkvene knjige i rusku penziju. U Arhivu Sinoda Ruske pravoslavne crkve sačuvani su njegovi spisi, prevedeni i objavljeni kod nas. O njemu je Kosta Radović objavio roman Ljetopisna knjiga Arsenija Gagovića (1990).