
Đuro Cerović
Cerović, Đuro (Tušina, Šavnik, 1839 – Nikšić, 1919), vojvoda, senator. Sin bana → Novice Cerovića. Bio je član Crnogorskog senata. Nakon priznanja državne nezavisnosti na Berlinskom kongresu (1878), knjaz → Nikola I Petrović Njegoš odlučio je da izvrši temeljnu reformu crnogorske administracije. Ukinut je Senat, kao praviteljstvujući organ, a osnovana su ministarstva. U prvoj vladi Crne Gore bio je ministar finansija (1879–1883) i zastupnik ministra prosvjete i crkvenih poslova (1879–1880). Nakon dužnosti ministra finansija postao je predsjednik Velikog suda, na čijem čelu je ostao do 1902. godine. Penzionisan je nakon velike reforme administracije i sudske vlasti (1902). Biran je za poslanika u prvoj Narodnoj skupštini (1906), a radio je i na donošenju prvog crnogorskog ustava. Za vrijeme njegovog upravljanja crnogorskom prosvjetom učinjeni su prvi koraci ka njenoj institucionalizaciji.
Literatura i izvori: Glas Crnogorca, br. 67, Cetinje, 1919; Montenegrina – digitalna biblioteka crnogorske kulture, https://www.montenegrina.net… (pristup 7. XI 2024).
V. Vukotić