Vučetić, Jevgenij Viktorovič (Вучетич, Евгений Викторович), rus. vajar (Jekaterinoslav, sada Dnjepar, Ukrajina, 15/28. XII 1908 – Moskva, 12. IV 1974). Rođen je iz mješovitog braka oca Crnogorca Viktora Vučetića i majke rus.-franc. porijekla A. A. Stjuart. Naklonost prema skulpturi pokazuje još u đačkim danima. Na Rostovskoj umjetničkoj školi uči kod profesorâ koji njeguju klasični skulptorski izraz: A. S. Čunjenova i A. I. Muhina, i opredjeljuje se za izradu skulpture u kamenu. Upisuje AU u Lenjingradu, koju napušta poslije dvije godine zbog neslaganja sa njenim programom, po kojemu su zanemarivani vajarski klasici (Mikelanđelo). Nakon povratka u Rostov, priključuje se Društvu umjetnika. Priređuje prvu samostalnu izložbu crteža u Srednjoj Aziji. Bio je učesnik Otadžbinskog rata. Autor je memorijalnih spomeničkih skulptura, koje realizuje u monumentalnim dimenzijama. Skulptura Majka otadžbina zove (1959–1967), posvećena ruskim vojnicima, herojima Staljingradske bitke, nalazi se u Staljingradu, sada Volgogradu. U vrijeme kada je podignuta, bila je najviši spomenik na svijetu (visoka 82 m). Skulptura Moja otadžbina u Kijevu (1982) danas je jedna od najviših skulptura na svijetu (nerđajući čelik, visina 102 m). Njegova djela se nalaze u Njujorku, ispred UN Mačevi i plugovi i u Berlinu Spomenik vojniku oslobodiocu – memorijalni kompleks sovjetskim vojnicima poginulim u borbama za Berlin. Autor je brojnih spomenika u javnom prostoru, kao i bareljefa u Moskovskom metrou. Nosilac je visokih državnih odlikovanja i nagrada SSSR. Bio je član i potpredsjednik Akademije umjetnika Sovjetskog Saveza.