Lobačev, Đorđe (Лобачев, Юрий Павлович), srp.-rus. strip autor (Skadar, 4. III 1909 – Sankt Peterburg, 23. VII 2002). Dio djetinjstva proveo je na Cetinju, gdje je njegov otac obavljao dužnost savjetnika Ruskog poslanstva. Đorđev kum na krštenju bio je vojvoda grahovski i zetski Dimitrije Petrović. O periodu provedenom u Crnoj Gori zapisao je: „Moje prve uspomene potiču iz 1912. godine: Kralj Nikola sa mojim ocem i nama, mojim starijim bratom (...) i sa mnom, išao je automobilom u obilazak vojske. Kralj je bio u raskošnoj crnogorskoj narodnoj odori, moj otac u konzularnoj uniformi. Gde se nalazi ta visoravan, gde je vojska bila postrojena, nemam pojma. Ali kada bih se danas obreo tamo – odmah bih je prepoznao”. Završio je Prvu rusko-srpsku gimnaziju i upisao 1929. istoriju umjetnosti u Beogradu. Iste godine objavio je prvu političku karikaturu. Najplodniji dio njegovog stvaralaštva pripada periodu od 1935. do 1941. Tada se njegova djela pojavljuju u listovima Mika Miš, Politika, Politikin Zabavnik, Mikijevo carstvo i dr. Usljed političkih dešavanja, cijela njegova porodica uzima rusko državljanstvo 1946. Projerani su u Bukurešt 1949, a trajno se nastanjuju u Lenjingradu 1955. Osim periodom života provedenim u Crnoj Gori, kada je njegova porodica bila bliska dinastiji Petrović Njegoš, za crnogorski prostor vezan je i djelom. Autor je crteža za strip objavljen u listu Politika pod naslovom Propast grada Pirlitora, za koji je, prema narodnoj pjesmi Ženidba kralja Vukašina, scenario napisao Pavle Cerović (1939). Nova verzija verbo-vizuelne priče, smještene u starom gradu na Durmitoru, pojavila se 1976. Djelovanje Đ. Lobačeva kao strip stvaraoca, uz veće ili manje prekide, trajalo je od 1935. do 2001. Na osnovu tematskog okvira, Žika Bogdanović je njegova djela klasifikovao u tri grupe – „pustolovno-onirički žanr, obrada književnih djela i nacionalno-folklorni”. Lobačev je laureat Gran-prija za životno djelo na II Salonu jugoslovenskog stripa u Vinkovcima (1985) i Nagrade „Maksim” za životno djelo na I Salonu stripa u Zaječaru (1996).