Gavrankapetanović, Šemsa, slikarka (Sarajevo, 1945). Završila je ALU u Beogradu, u klasi prof. Nedeljka Gvozdenovića (1968). Na istoj akademiji završila je postdiplomske studije, kod mentora S. Ćelića. Radila je kao kustoskinja umjetničke zbirke u SIV Jugoslavije u Beogradu (1972–1992). Živi i stvara u Beogradu, Sarajevu i Herceg Novom. Primarno izražajno sredstvo njenog likovnog djela (slike, crtež, objekti, instalacije) je/su materija/materijali (krpe, piljevina, pulpa, vez, isječci iz novina i dr.), kojima formira asocijativne i apstraktne cjeline organizovane kao kolažne strukture. Nostalgična sjećanja, intimna osjećanja, strahovi, nesigurnost, pripadaju memorijskoj riznici u kojoj su povezani prošlost kao odraz kolektivno-nesvjesnog i iskustvena stvarnost / arhetipsko i savremeno. Kreativni postupak bazira na tijesnoj korelaciji i harmoničnom odnosu površina, prostora, materije, boje. Izlagala je na preko 40 samostalnih (BiH, Srbija, Crna Gora, retrosp.: Galerija Muzeja BiH, Sarajevo, 2016/17; Kuća legata, Beograd, 2020) i na brojnim kolektivnim izložbama. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su: Nagrada Fonda za kulturu za najbolju izložbu godine, Beograd (1989); „Zlatna paleta” na Prolećnoj izložbi ULUS-a, Beograd (1991); Nagrada za slikarstvo na izložbi „Collegium Artisticum”, Sarajevo (2005).