Vukasović, Filip Josip, hrv. ratnik i graditelj (Ličko Petrovo Selo, Hrvatska, 1755 – Beč, 1809). Potiče iz patricijske uskočke senjske porodice. Slijedeći tradiciju svojih predaka, posvetio se vojničkom pozivu kao jedan od najistaknutijih pitomaca Carsko-kraljevske inženjerske akademije u Beču, koji je nagrađen od Marije Terezije darom od 12 zlatnih dukata. Sa svojim regimentama ratovao je duž Evrope, a ponajviše u Italiji i Francuskoj. Kao sposoban vojskovođa, stekao je čin podmaršala (1799), te nasljedno baronstvo. Kao iskusan vojni inženjer, projektovao je i realizovao mnoge građevinske objekte, nadasve ceste. Najznačajniji poduhvat mu je projektovanje i gradnja Lujzinske ceste (1803–1809) od Rijeke do Karlovca, prve moderne planinske ceste u Hrvatskoj, remek-djela graditeljskog umijeća. Godine 1787. proputovao je Crnom Gorom. U ratu Austrije s Osmanskim carstvom (1788–1789) bio je jedan od zapovjednika združenog odreda (Crnogorci i Ličani), koji se u Crnoj Gori (II–VIII 1788) borio protiv Osmanlija. Za tu delikatnu misiju Josip II mu je dodijelio Viteški red Marije Terezije (15. II 1789). Njegovu crnogorsku ekspediciju poetski je obradio Josip Krmpotić (živio između 1750. i 1800) pod naslovom Pjesma Crnogorcem ispjevana i vojvodi Filipu od Vukasović pripjevana u Beču kod Josipa Hrašćanskog 1789. Autor je akvarela Crnogorci (1782). Umro je od posljedica ranjavanja u krvavoj bici protiv Francuza kod Vagrama (5–6. VIII 1809). Spomen-ploča njegove junačke pogibije postavljena je u Vestibilu palih junaka u Vojnom muzeju u Beču.