Gamulin, Grgo, hrv. istoričar umjetnosti (Jelsa na Hvaru, 21. VIII 1910 – Zagreb, 2. X 1997). Nakon školovanja u Drvaru, Sarajevu i Splitu, studirao je istoriju umjetnosti, arheologiju i francuski jezik na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1935. diplomirao. Specijalističke studije završio je u Parizu (Institut d’art et archéologie). Doktorirao je 1950. u Zagrebu. Tokom osnovnih studija bio je jedan od organizatora lijevog studentskog pokreta, a od 1934. član KPJ. Gotovo čitav II svj. rat proveo je u ustaškim logorima Stara Gradiška, Jasenovac i Lepoglava, a po njegovim uspomenama na bijeg iz voza sa robijašima, u proljeće 1944, snimljen je 1967. film Crne ptice, u režiji Eduarda Galića. Poslije rata, postao je načelnik Odjela za kulturu i umjetnost pri Ministarstvu prosvjete NR Hrvatske, a 1947. obnovio je i organizovao nastavu na Odsjeku za povijest umjetnosti FF u Zagrebu, zajedno sa Milanom Prelogom. Na njihovu inicijativu, 1954. osnovano je Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 1960. Institut za povijest umjetnosti i arheologiju, kao i ugledni stručni časopisi Život umjetnosti i Peristil. Likovnim kritikama, javnim nastupima, otvorenošću prema novim metodologijama i medijima, Gamulin je uticao na oblikovanje dinamične scene savremene hrvatske umjetnosti. Prinudno je otišao u penziju 1972. zbog kritičkih napisa o političkom ustrojstvu SFRJ i učestvovanja u tzv. Hrvatskom proljeću. Među njegovim knjigama ističu se: Juraj Plančić. Život i djelo, Zagreb, 1953; Milan Konjović, Zagreb, 1965; Les Peintres Naifs: Ecole De Hlebine, Zagreb, 1976; Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Zagreb, 1987; Ignjat Job, Bol, 1987; Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, Zagreb, 1995... Posebno mu je značajna knjiga Stari majstori u Jugoslaviji, u dva toma (Zagreb, 1961. i 1964), u kojoj se ističu atribucije i analize dotad nepoznatih slika i skulptura u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki Kotorskoj. Knjizi su prethodila temeljna izučavanja umjetnosti u Boki Kotorskoj, objavljena u studiji „Preliminarni izvještaj o istraživačkim radovima u Boki Kotorskoj 1958–1959” (Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2, 1960), koja su osnov kasnijim analizama umjetnosti u ovom dijelu Crne Gore. Ističu se i studije „Golgota Francesca da Ponta u katedrali u Kotoru” (Mogućnosti V/11, 1958), „Tri djela venecijanskih slikara u Jugoslaviji” (Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 1, 1958), „Tri slike mletačkog settecenta u Kotoru” (PPUD 14, 1962). Bio je počasni član Accademia di Belle Arti i Ateneo Veneto u Veneciji.