Pol Gade, Francusko poslanstvo, 1910, Cetinje
Gade, Pol (Guadet, Paul), franc. arhitekta (Pariz, 24. II 1873 – ?, 1931). Diplomirao je arhitekturu na Nacionalnoj školi lijepih umjetnosti (L’École Nationale Supérieure des Beaux-Arts) u Parizu (1904). Prvo zaposlenje imao je u arhitektonskom birou svog oca, arhitekte i profesora Žilijena, a kasnije prelazi u biro J. Polina. Izgradio je karijeru zahvaljujući projektima objekata za francusko Ministarstvo inostranih poslova. Već 1904. projektuje zgradu francuskog diplomatskog predstavništva u Tangeru, Maroko. Zvanične diplomatske odnose sa Crnom Gorom Francuska uspostavlja 1879, ali su njeni diplomatski predstavnici, kao i predstavnici drugih zemalja, zbog loših gradskih i klimatskih uslova, živjeli u Dubrovniku ili Skadru. Samo povremenim boravcima na Cetinju obavljali su službene poslove i tom prilikom iznajmljivali su privatne kuće. Ministar-rezident Pol Depre odlučio je 1895. da ima stalno poslanstvo na Cetinju, ali tek 1899. kupuje jednu privatnu kuću, 1902. susjedne placeve, a 1905. mladi arh. Gade dolazi na Cetinje da ispita sve okolnosti neophodne za odluku o gradnji zgrade poslanstva. Radi detaljnu analizu Cetinja, koje su tada činile dvije paralelne ulice. U analizi navodi dispoziciju značajnih objekata Dvora i već oformljenih i izgrađenih poslanstava. Razmatra nekoliko lokacija koje bi dolazile u obzir za Francusko poslanstvo. Takođe, analizira i službene potrebe poslanstva, od poslovnih kancelarijskih potreba do salona za prijeme, svečanosti, kurtoazne susrete, pomoćne prostorije za osoblje, poslugu, baštenski dio sa voćnjakom, tenisom, štalama za konje, kasnije i automobile. Bavi se i pitanjem izrade projekta, izvođača radova, a posebno nabavkom kvalitetnog građevinskog materijala zbog čega je ispitao nekoliko majdana odakle bi se vadio kamen. Na kraju, veoma studiozno, Gade daje program budućeg poslanstva sa rasporedom i namjenom prostorija i tehničkim uslovima zidanja objekta. Cjelokupnu logistiku aktivno je sprovodio grof Rene Sersej. Francusko poslanstvo izgrađeno je 1909–1910. po projektu arh. Gadea. To je prvi javni objekat u Crnoj Gori sa armiranobetonskom konstrukcijom. Primjena takvog skeleta je revolucionarna pojava u konstruktivnim sistemima u građevinarstvu uopšte. Gade je generacijski bio vezan za braću Pere – Ogista (→ Pere, Ogist), Gustava i Kloda, prve zagovornike primjene armiranog betona u građevinarstvu, učenike njegovog oca, a kako se i sam zalagao za racionalizam u arhitekturi, u skladu sa tim stavom, angažuje firmu „Perret Freres” i ističe konstruktivni sklop objekta kao vidni dio arhitekture na Francuskom poslanstvu. Zidovi kao ispune ili obloge ne smiju da maskiraju konstruktivni sistem, oni treba da afirmišu anatomiju objekta. Tako se stubovi i grede, kao noseći sistem, sa armiranobetonskim pločama provlače kroz četiri nivoa objekta, a istim pločama formirana je vrlo složena i efektna krovna konstrukcija. U ovom slučaju temelji nijesu bili problem jer cijeli objekat leži na stijeni. Obrada fasade oblogom debljine 10 cm predstavlja novost, čija je primjena počela u arhitekturi art nuvoa (franc. art nouveau). Uglovi objekta, sokle, portalne bordure, vertikalne i horizontalne podjele oko prozora, parapetne ravni obloženi su keramičkim pločicama ili stilizovanim floralnim motivima, koje je namjenski za ovu priliku radio Aleksandar Bigo, jedan od najvećih proizvođača arhitektonske keramike tog doba. U materijalima gresa i porcelana, u polihromatskim tonovima sa dominirajućim okerastim toplim tonovima, čitav objekat je pomjeren u ekskluzivnu arhitektoniku, svečanu, primjereno poslanstvu francuske države. U suterenu koji je rađen u denivelaciji nalazile su se tehničke prostorije, kuhinja, prostorija za ogrijev, direktna veza sa dijelom bašte sa povrćem. Teretnim liftom hrana se dopremala do svih etaža, a kuhinja je i stepenicama bila povezana sa trpezarijom u prizemlju. Prizemlje je bilo reprezentativno sa monumentalnim ulazom u keramičkoj dekoraciji, sa mermernim stepenicama, centralnim holom, kabinetima ministra i sekretara, čekaonicom. Iz centralnog hola ulazilo se u mali i veliki salon, i trpezariju, koji su se salonskim velikim vratima mogli pregrađivati i u svečanim prilikama spajati u jedinstven prostor. Raskošno elipsasto stepenište od bijelog mermera i art nuvo ogradom je enterijerski dio centralnog hola. Iz malog salona velika dvokrilna vrata vodila su u vrt, što je bila praktična veza u slučaju vrtnih zabava u ljetnjim mjesecima. Na spratu su spavaće sobe, po dvije na jedno kupatilo, sa garderobnim degažmanom, a na mansardi soba za učitelja i učionica za djecu, kao i sobe za poslugu. Teniski teren, štala, kokošinjac, ribnjak, kućica za zečeve, povrtnjak, cistijerne, visokokultivisan vrt baštovana Mozera, koji je održavao versajske parkove, predstavljali su jedan samoodrživi, ekonomski i tehnološki sistem nezavisan od grada. Cjelokupni kompleks sa stilizovanom kovanom bravarijom, kapijom na ulaznim vratima, fenjerima i ogradama na spoljnim stepenicama, mermernim podovima u mozaiku u enterijeru, devet kamina, od kojih je svaki drugačije oblikovan od drugačijeg mermera, parkovsko uređenje, sa glorijetom i balustrima, ukazuju na visokorazrađen zanatski i estetski sistem. Francusko poslanstvo je demonstracija visokostilizovane estetike francuskog duha i autorske arhitekture. Zdanje je pod državnim sistemom zaštite kao nepokretno kulturno dobro. Od 1949. zgradu koristi Nacionalna biblioteka Crne Gore „Đurđe Crnojević”. Ostali izvedeni projekti: fontana za Svjetsku izložbu u Parizu (1900); Francusko poslanstvo u Tangeru, Maroko (1904); vila za doktora Pola Karnoa, Pariz (1908); privatna kuća P. Gadea, Pariz (1912) itd.
Literatura i izvor: T. Jović, Diplomatska predstavništva u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, Narodni muzej Crne Gore, 2010; S. Mitrović, „TOP TEN deset palata”, Explorer (časopis), 2010; K. Lisavac, S. Kapetanović, C. Mattoug, Arhitektonska istraživanja zgrade bivšeg Francuskog poslanstva, EXPEDITIO, 2014; Paris Promeneurs - Maison Agence d’Architecture Paul Guadet (pristup 15. VI 2020).
S. Mitrović