Raičević, Andrija, monah, slikar, iluminator, prepisivač (druga i treća četvrtina XVII v.). Porijeklom iz sela Tolac, koje se nalazi između Prijepolja i Pljevalja. Nije poznato kod koga je učio slikarstvo. U Manastiru Krušedol boravio je 1644, gdje je naslikao ikone Bogorodice, Sv. Nikole (nijesu sačuvane), Jovana Preteče (Kefaloforos) i Sv. Brankovića. Ikona Sv. Jovana Preteče sada se čuva u Muzeju SPC u Beogradu. Ikonopisac Andrija već 1645. boravi u Manastiru Sv. Trojice kod Pljevalja, gdje je (za Manastir) naslikao više ikona: Vaznesenje, Sv. Nikola, Arhiđakon Stefan, Tri jerarha i Sabor arhanđela. Godine 1648/49. za Manastir je naslikao i ikonu Sv. Kirijak Otšelnik, a 1649. ponovo boravi u Sv. Trojici pljevaljskoj, kada radi minijature u Šestodnevu sa Hrišćanskom topografijom. Za autora ovih minijatura saznalo se iz zapisa na kraju rukopisa Šestodneva Jovana Egzarha (Bugarskog) i pomenute Hrišćanske topografije Kozme Indipoklova, koja se čuva u manastirskoj riznici. Ovi prepisi rad su uzornog kaligrafa Gavrila Trojičanina. U zapisu stoji da ih je ukrasio, zaključno sa 20. VII 1649, zograf Andrija Raičević. Nejasnoće koje je inače nosio ruski predložak rukopisa uslovile su da se minijaturista okrene kritskim i nekim zapadnjačkim rješenjima, što se odrazilo u Šestodnevu i Topografiji. Njegovih šezdesetak ilustrovanih ukrasa, minijatura, zastavica i inicijala, što prate tekst i likovno ga objašnjavaju, smatraju se najvećim dometom minijaturnog slikarstva na balkanskim prostorima u novom vijeku. Tu je slikar dosegnuo kanonske crtačke vrijednosti ispoljene u scenama iz života proroka Davida – Zidanje Vavilonske kule, Anđeli nose nebeska tijela oko Zemlje itd. U zapisu, kaligraf Gavrilo tvorca ovog ukrasa – Andriju – naziva „blagopodvižnim, blagočestivim i blagoslovenim zografom”. Raičević je preko ovih minijatura, makar i kroz „zakržljalu formu”, vaskrsnuo antiku koja je preko vizantijske umjetnosti doprla na Balkan u doba kada se zbog osnovnih egzistencijalnih briga površno mislilo o ljepoti oblika i značaju umjetničkog stvaranja. Da je Andrija bio i ikonopisac, prvi put se saznaje iz natpisa već pomenute ikone Sv. Kirijak Otšelnik iz Stare pravoslavne crkve u Sarajevu, gdje je zapisana 1648/49. kao godina izrade i skriveni, unatraške ispisan, potpis „Grešni Andrija”. Poslije nekoliko godina nastale su još neke njegove ikone: Deizis sa svetima, iz crkve u Busovači (1653/54) i Sv. Lazar (1657/58). Ikona Sv. Srđa i Vakha (oko 1660), koja se nalazi u Hilandaru, zrelo je djelo ovog majstora. Za posljednje njegove radove uzimaju se ikone rađene oko 1673. za crkvu Manastira Sv. arhanđela na Tari. Sada su te ikone u Crkvi Sv. Trojice u selu Radijevići kod Nove Varoši, a zbirku čine: Pantokrator, Bogorodica sa Hristom, Arhanđel Mihailo, Sv. Petar i Pavle sa modelom crkve, Sv. Dimitrije i Sv. Đorđe. Jedna njegova ikona nalazi se u Crkvi Sv. arhanđela u Poblaću kod Priboja. Ove ikone i Deizis iz crkve na Tari sa sobom je nosio prebjegli Moračanin Vasilije Purić (početkom XIX v.), kada se nastanio na Zlataru. Pored pomenutih minijatura u Šestodnevu Jovana Egzarha sa Hrišćanskom topografijom Kozme Indikoplova iz 1649, zastavicama, inicijalima i minijaturama ukrašeno je i Četvorojevanđelje patrijarha Gavrila (Muzej Fitzwilliam u Kembridžu, Marlay Bequest Msz). Takođe, Psaltir s posljedovanjem iz 1664. (Patrijaršijska biblioteka u Beogradu, br. 29) ukrašen je minijaturama Sv. Simeona Stolpnika, arhanđela Mihaila i zodijačkim znacima: Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodolija, Riba, Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav i Djevica.