Preobraženski, Mihail Timofejevič (Преображенский, Михаил Тимофеевич), rus. arhitekta i restaurator (Vobalnik, Kovenska gubernija, Rusija, 4/16. X 1854 – Lenjingrad, sada Sankt Peterburg, 25. IX 1930). Studirao je na Arhitektonskom odjelu Moskovske škole za slikarstvo, skulpturu i arhitekturu (1870–1874); od 1875. student je Carske akademije umjetnosti kod akademika D. Grima, utemeljitelja „ruskog stila” u arhitekturi. Diplomirao je 1879. s titulom vrsnog umjetnika prvog stepena i zlatnom medaljom „za vrlo dobro poznavanje arhitekture”. Izabran je za akademika arhitekture na Carskoj akademiji umjetnosti (1887), na kojoj je predavao do njenog ukidanja (1918). Od 1919. do 1922. vodio je arhitektonski biro pri Narodnom komesarijatu za obrazovanje RSFSR. Posljednjih godina života vodio je naučni rad na Državnoj akademiji za povijest materijalne kulture u Lenjingradu. Povjesničar je drevne ruske arhitekture. Radio je u Sankt Peterburgu, Moskvi, Firenci, Nici, Sofiji, Buenos Ajresu, Bukureštu. Najvažnije građevine: Katedrala Aleksandra Nevskog (Talin); Crkva Rođenja Hristova i Sv. Nikole Čudotvorca (Firenca); Hram Sv. Nikole Čudotvorca (Nica); Crkva Sv. Trojstva (Buenos Ajres) itd. Projektovao je Sabornu crkvu u Nikšiću, što predstavlja ovaploćenje zavjeta knjaza Nikole da će podići zadužbinu – hram u drevnom Onogoštu, datog prilikom opsade Nikšića (1877). Glas Crnogorca (br. 29 iz 1891) javlja da su „stigli u našu sredinu g. M. T. Preobraženski, profesor arhitekture na Akademiji lijepih vještina u Petrogradu, s njim je došao g. A. H. Preobraženski, slikar. Prvog je poslao sveti Sinod radi crkve koja se ima graditi u Nikšiću; a drugi je s njim došao da proputuje Crnu Goru…” Četvrtog jula 1895. „topovi sa staroga Onogošta objaviše” svečano polaganje kamena temeljca monumentalne Saborne crkva na Petrovoj glavici, za koju je „darovao sredstva” ruski „Gospodar Imperator”. Gradnja je trajala do 10. VIII 1899, kada je Glas Crnogorca (br. 34 iz 1899) objavio da je „dovršen i pošljednji rad na hramu – zvonik”, te da je „ostalo da se dovrši unutrašnji nakit”. Ovaj „sveti hram posvećen imenu sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca”, a u spomen crnogorskih i hercegovačkih ratnika, poginulih „za vjeru i otačastvo” u ratu od 1875. do 1880, osveštan je na Veliki Gospođindan – 28. VIII 1900. Ovoj svetkovini, na kojoj je činodejstvovao mitropolit Mitrofan Ban, uz brojno građanstvo, prisustvovao je knjaz Nikola, sa „velikom pratnjom vojvoda i ostalih glavara iz sve Crne Gore”. Crkva, građena od kamenih tesanika, ima osnovu upisanog krsta. Na presjeku krakova uzdiže se višestrana kupola. Svojom formom „odgovara ukusu tadašnje ruske arhitekture, u kojoj je vizantijska tradicija pomirena sa ukusom secesije”. U njoj se čuvaju „lijepi primjerci poznijih ruskih ikona, kao i venecijanskih svjećnjaka XVIII vijeka”.