Prčanj, Crkva Sv. Tome, arhitektura, anonim (IX v.). Nije poznato kada je crkva podignuta. U arhivskim izvorima prvi put se pominje 1326, a zna se da je bila u funkciji sredinom XV v. Osnova ranoromaničke crkve je kvadratna, sa upisanim krstom, čiji se kraci završavaju sa tri konhe, unutra polukružne, a spolja pravougaone. Trikonhos je kombinovan sa quincunxom. U centralnom prostoru crkve otkrivene su tri baze stuba in situ, kao i stablo jednog stuba, tri cijela i fragment četvrtog kapitela. Pilastri na počecima konhi i na zapadnom zidu dijele prostor na devet cjelina. Na njih su se oslanjali unakrsni lukovi, koji su nosili poluobličaste svodove, na čijem presjeku se uzdizala kupola u četvrtastom kubusu, pokrivena krovom na četiri vode. Konhe su bile zasvedene polovinama kalota. Parapetna pregrada stajala je u liniji istočnih stubova i pilastara. Vjerovatno sa nje potiče fragment kamene ploče sa ornamentom tročlane trake, pronađen kao spolija u podu u istočnom dijelu, koji je nastao u fazi poznijih intervencija u crkvi. U jugoistočnom uglu crkve pronađene su kamene ploče prvobitnog poda crkve. Zidovi, sačuvani do visine od 3 m, građeni su od pritesanog lokalnog kamena, složenog u horizontalne redove. Unutrašnjost crkve bila je omalterisana. Crkva je u tipološkom smislu bliska prvobitnoj Crkvi Sv. Tripuna iz 809. Izvjesne analogije postoje i sa crkvama Sv. Petrog Starog u Dubrovniku, San Satiro u Milanu i San Germigny-des-Prés kod Orleana, dok novija istraživanja ukazuju na srodnost sa nizom crkava u Maloj Aziji, posebno u Bitiniji. Graditeljske ideje mogao je u Boku Kotorsku prenijeti kotorski episkop Johanes, koji je 787. prisustvovao Saboru u Nikeji.