Pojatić, Belis, slikar, likovni pedagog (Pljevlja, 1959). Prva umjetnička znanja i iskustva stekao je od oca, slikara → Besaleta Pojatića. Završio je 1980. ALU u Sarajevu, pedagoški odsjek, u klasi prof. R. Lalića. Diplomirao je 1986. na FLU u Beogradu, slikarski odsjek, u klasi prof. A. Lukovića. Postdiplomske studije (Odsek za konzervaciju i restauraciju) završio je na FPU u Beogradu, kod prof. M. Medića. Tokom 1983. studijski je boravio na ALU u Pragu. Bavio se prosvjetnim radom. Direktor je Umjetničke galerije „Vitomir Srbljanović” u Pljevljima. U ekspresionističkom i nadrealnom maniru slika prizore urbanog miljea. U scenama lascivnih i nadrealnih životnih situacija, sa dozom humora i satire, predstavlja ljudske figure koje pripadaju jednom stvarnom/nestvarnom svijetu. Karikirani likovi, deformisana multiplicirana lica, pomjerena stvarnost, u kojoj se javljaju ljudi-ptice, ekvilibristi, kola „Majke Hrabrost”, ulični muzičari, kafanski ambijent, čudesne naprave, kao da su sa slika poznog srednjeg vijeka P. Brojgela i H. Boša prenesene u socijalnu – društvenu stvarnost novog doba. Radio je i na više restauratorskih projekata (Budva, Istanbul). Izlagao je samostalno i kolektivno u Pljevljima, Bijelom Polju, Priboju, Gornjem Milanovcu, Beogradu, Sofiji, Perniku (Bugarska). Dobitnik je Nagrade „Pivo Karamatijević”, Pljevlja (1979, 1983).

Literatura: „Portreti, Belis Pojatić”, Almanah, br. 35–36, Podgorica, 2006, 249–250.

Lj. Zeković