Petrović Njegoš, Ksenija, fotografkinja (Cetinje, 1881 – Pariz, 1960). Kćerka crnogorskog vladara Nikole I Petrovića Njegoša i njegove supruge Milene. Obrazovanje je sticala na cetinjskom dvoru kod renomiranih evropskih pedagoga. Voljela je da putuje, upoznaje strane gradove i metropole, obilazeći sa interesovanjem arheološke iskopine, muzeje i galerije, umjetničke ateljee. Ksenijina zaostavština, njen najveći dio, jesu fotografije koje pokazuju različite motive iz crnogorskog života. To je Crna Gora njene mladosti, njenog nadanja, vjerovanja, njenih skrivenih misli, neostvarenih ambicija... Opus knjeginjice Ksenije je impozantno djelo jednog pasioniranog fotografa-amatera. Sa ushićenjem je snimala široke pejzaže Zete, vrhove planinskih masiva, prostranstvo morske pučine, djelove Starog grada Ulcinja i Bara, strme kaldrmisane uličice, pitome uvalice... U kadru su joj često bili brojni članovi njene porodice – otac, majka, sestre, braća, zetovi, snahe i njihova djeca. Posjedujući talenat i urođenu moć opserviranja i poniranja u ljude, prirodu i događaje, znala je da nametne lični stav i raspoloženje. Ksenijina svestrana ličnost, radoznalost duha i različita interesovanja doprinijeli su da bude izabrana za članicu Bečkog društva za fotografiju i postane prva žena vozač na Balkanu. Jugoslovenski savjet „Exellentia Photographie” dodijelio joj je posthumno počasnu titulu majstora profesionalne fotografije (1998).