Pavlović, Savo, slikar, likovni pedagog (Bar, 1. II 1947). Završio je ŠPU u Sarajevu (1969) i VPŠ u Beogradu, likovno vaspitanje (1975). Diplomirao je na Fakultetu za likovni odgoj i likovne umjetnosti u Rijeci, Hrvatska (1985). Studijski je boravio u Rimu (1976), Atini (1985) i Parizu (1991). Radio je kao likovni pedagog u srednjoj školi u Budvi. Slikar mediteranske poetike. Pomjeranje mitskog i arhetipskog u recentno, konvergencija svjetlosti i boje, atmosfera ispunjena poetskom vedrinom i metafizičkom melanholijom, prožimaju njegovo lirski intonirano slikarstvo simboličkog i transcendentalnog podteksta. Pretežno se izražava tehnikom akvarela u kojemu razvija tehničko-tehnološki postupak – supstratum, kojim postiže pretakanje i prožimanje „rasutih” kolorističkih nijansi. Doživljaj subjektivnog viđenja svijeta: pejzaže rodnog kraja – usamljene stijene, masline, šljunak, obalu u kojoj se dodiruju zemlja, more i nebo, portrete, morsku floru i faunu – slika u ciklusima: Morski milje (1994); Zvuci iz tišine (1995–1997); Bentos (1997–1998); Savium maris (Poljubac mora – transkripcija autorovog imena, 2002). Na slikama podmorja (krabe, raže, sase, koprive...), gdje iz iskonskih tmina izranjaju slike podsvjesnog, preobražava stvarnost u nadrealnu bajkovitost. Od prepoznatljivih motiva, na posljednjim radovima, pravi iskorak prema asocijativno-aptraktnim formama (Horizonti, Korijeni), koje nastaju uporedo sa mimetički definisanim motivima (Plodovi). Imao je preko 20 samostalnih izložbi: Petrovac, Budva, Sveti Stefan, Kotor, Kastav (Hrvatska), Beograd, Pančevo, Novi Sad, Vrbas, Senta, Pariz, Podgorica, Priština, Kragujevac, Moskva, Novi Sad, Igalo, Tivat, Mostar. Učestvovao je na više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Član je ULUCG-a od 1987.
Literatura i izvor: M. Ivanović, „Uvod u slikarski opus Sava Pavlovića”, pred. kat. Savo Pavlović, Zapisi o trajanju, JU Muzeji i galerije Budve, 2019; Savo Pavlović – 50 godina stvaralaštva, monografija, Budva, 2019.
Lj. Zeković