Mrdak, Dobroslav Miško, slikar (Bijelo Polje, 12. III 1949 – Podgorica, 1. III 2009). Diplomirao je 1976. na FU u Prištini, odsjek Slikarstvo. Kao stipendista Fonda „Moša Pijade”, studijski je boravio u Parizu (1978). Bio je prof. po pozivu na Institutu National d’éducation Marly-le-Roi u Parizu (1987), gdje je predavao Crtanje i Večernji akt. U okviru studijskih putovanja boravio je u: Italiji, Francuskoj, Holandiji, Belgiji, Danskoj, Švajcarskoj, Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Grčkoj. Od 1999. radio je kao prof. na ALU u Trebinju. U likovnom izrazu polazi od nadrealnog i fantastičnog. Anksioznost podstaknuta tragičnom sudbinom čovječanstva kroz vrijeme i egzistencijalnom nesigurnošću savremenog čovjeka, koji postaje rob tehnološkog razvoja, eksperimentalni produkt genetskog inženjeringa, izrodili su u njegovom slikarstvu svijet nakaznih bića, nastalih simbiozom ljudskih i životinjskih djelova tijela. Sadržajne i formalne kreature – hibride, emanacije umjetnikovog unutrašnjeg bunta i upozorenja, definisane su suptilnim crtežom, pastelnim tonovima i toplom prozračnom atmosferom, kojima uspijeva da ublaži i dâ jednu humanu notu strahotnoj viziji (Doživljaj, 1979; Događaj, 1983). Kasnije, slobodnijim ekspresionističkim potezima i karikiranim fizionomijama žena i ratnika projektuje snažna psihološka stanja (Tri dame u negližeu, Virdžina, Ratnici, iz 1997). Na crtežima koji pripadaju ciklusu Eros, čistom, verističkom, vitalističkom linijom definiše aktove koji smisaoni karakter dobijaju tekstualnom sadržinom inkorporiranom u slikovno polje. Pored slikarstva, bavio se grafičkim dizajnom, scenografijom, karikaturom, skulpturom (nadgrobni spomenik Milošu Vuškoviću, Cetinje) i likovnom kritikom. Bavio se i publicističkim radom: „Anahronost je garant Univerzuma”, Ovdje, br. 376/378, Podgorica, 2000; „Odgovor vremenu”, Ovdje, br. 385/387, Podgorica, 2001; „Ka neizvjesnim granicama uma”, Stvaranje, br. 1/3, Podgorica, 2002. Samostalne izložbe: Titograd/Podgorica, Bari (Italija), Sofija, Bar, Pariz, Užice, Budva, Banjaluka, Srbinje (sada Foča), Višegrad, Bileća, Tivat. Kolektivno je izlagao u zemlji i inostranstvu: Kumrovec (Hrvatska), Herceg Novi, Titograd/Podgorica, Beograd, Cetinje, Nikšić, Zagreb, Kraljevo, Moskva, Pariz. Nagrade: I Nagrada „Pivo Karamatijević”, Pljevlja (1978); I nagrada za plakat „Dani crnogorske kulture u RSFSR”, Titograd (1981); I nagrada za plakat „Dani jugoslovenske knjige” (1981); III nagrada za karikaturu „Živko Đurović” (1985); I nagrada za slikarstvo ULUCG-a (1994). Bio je član ULUCG-a od 1977. i u jednom mandatu njegov predsjednik (1989–1991). Bio je član Predsjedništva SLUJ-a.