Marović, Ana Marija, slikarka-autodidaktkinja, redovnica, pjesnikinja, muzičarka, porijeklom iz Dobrote kod Kotora (Venecija, 7. II 1815 – Venecija, 3. X 1887). Pisala je pjesme koje su objavljivane pod pseudonimom Filotea, kao i prozne tekstove teološkog i moralizatorsko-didaktičkog karaktera. Postala je časna sestra 1838. i sa kanonikom D. Kanaleom osnovala karitativni Instituto Canal ai Servi in Cannaregio, koji je naročito brinuo o ženama, kao i Red sestara čuvarki najsvetijeg Srca Isusovog i Marije Bezgrešne, koji je papa Pije IX odobrio kao novu kongregaciju Katoličke crkve. Stekla je veliki ugled zbog predanog milosrdnog rada, te je, nakon što je umrla, otvoren dijecezanski proces njene beatifikacije. U literaturi se pominju njene ikone Bogorodica, posebno Gospa žalosna za Crkvu Santa Maria del Pianto u Veneciji, te Gospa od Karmena, koju je poručila austrijska carica Marija Ana. Nekoliko sačuvanih crteža i akvarela bilježe uticaj venecijanskog žanr-slikarstva XVIII v., naročito Pjetra Longija.

Literatura: I. Kukuljević Sakcinski, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, I, Zagreb, 1858–1860, 246–247; N. Luković, Ana Marija Marović, prikaz života i rada, Kotor, 1963.

S. Brajović