Kovačević, Stanko, vajar (Podbožur, Nikšić, 15. III 1948 – Zagreb, 14. III 1995). Završio je VPŠ u Nikšiću, smjer za likovno vaspitanje. Diplomirao je 1975. na ALU u Zagrebu, smjer Vajarstvo. Živio je i stvarao u Zagrebu (nakratko je boravio u Herceg Novom, 1991–1992). Pored skulpture, bavio se slikarstvom (klasičnim i naivnim). Slike radi u nadrealnom maniru. Na njima maštovito povezuje geometrijske i apstrahovane elemente sa dominantim ženskim figurama (aktovima) ili figurama konja (San, 1991; Kompozicija u bijelom). U maniru naive (na staklu) slika seoske motive (pejzaž, ljude i životinje). Na skulpturama potencira ekspresiju i deformaciju mase kojom sugeriše monumentalnost. Vaja heroje, divove, gorštake i dr. Pored klasičnih materijala, koristio je i poliester. Učestvovao je na izložbama u Crnoj Gori (ULUCG-a od 1979; Cetinjskom salonu jugoslovenske likovne umjetnosti „13. novembar” i Hercegnovskom zimskom salonu), Hrvatskoj i drugim zemljama. Posthumna izložba (hercegnovski opus) upriličena je 2010. u Galeriji „Josip Bepo Benković” u Herceg Novom.