Kotor, dominikanski samostan, arhitektura, anonim (XIV, XV, XVI, XVII v.). Sagrađen je darom istaknutog kotorskog vlastelina Nikole Buće, protovestijara cara Dušana i zakupnika carina u Srbiji. Buća je kotorskim dominikancima ustupio svoj posjed 1344. na mjestu Pacijana (Tabačina) za izgradnju novog i prostranog samostana sa Crkvom Sv. Nikole i darovao im zemljište i vinograde. Uslov je bio da u samostanu mora da boravi najmanje šestorica dominikanaca, a ako se toga ne budu pridržavali, samostan sa posjedom i crkvom treba da bude vraćen Nikoli Bući ili njegovim nasljednicima. Buća je u darovnici naglasio da je njegovo ktitorsko djelo potaknuto poštovanjem prema dominikanskom redu, a namijenjeno je za spas duše. Zbog svog položaja pokraj rijeke Škurde, crkva se naziva i Sv. Nikola od Rijeke (Ecclesia Sancti Nicolai de Flumine). Kada je sazidan novi samostan, u njega su se preselili dominikanci koji su do tada boravili u Samostanu Sv. Pavla u okviru bedema grada. Dokument iz 1440. govori kako je generalni vikar dominikanaca u Draču sklopio ugovor sa kotorskim drvodjeljom da mu u njegovom samostanu napravi terasu sa stepenicama po uzoru na istu u dominikanskom samostanu u Kotoru. Samostan Sv. Nikole je porušen u očekivanju napada Hajrudina Barbarose 1539, a njegov građevinski materijal je iskorišćen za ojačavanje bedema grada. Dominikanci su sagradili novi Samostan Sv. Nikole u okviru gradskih zidina, u blizini Samostana Sv. Klare. Crkva je bila jednobrodna sa jednostavnom arhitektonskom dekoracijom i pročeljem od korčulanskog kamena sa rozetom. Iznad ulaza bio je natpis: HAEC EST DOMUS DEI ET PORTA COELI. Imala je osam oltara posvećenih svecima: Nikoli, Katarini Sijenskoj, Vincentiju Fererskom, Dominiku, Bartolomeju, Hijacintu i Barbari i Mariji Magdaleni, na kojima su stajale oltarske slike. Sačuvana je slika → Đirolama da Santakročea za oltar Sv. Bartolomeja, koji je pripadao bratovštini kožara, kao i kip Sv. Vincentija Fererskog, za koji se smatra da je bio dio poliptiha koji je uradio Nikola Božidarević. Pri samostanu je 1621. podignuta kapela Gospe od Ružarija. Nad portalom kapele je natpis AVE MARIA, a unutrašnjost ima krstaste svodove. Samostan je postradao najprije u zemljotresu 1563, a 1622. u požaru je stradala njegova bogata biblioteka i arhiv, da bi najveće oštećenje pretrpio u razornom zemljotresu 1667. Tada je srušeno sve osim zvonika i zidova oltarske kapele. Austrijske vlasti u Kotoru su krajem XVIII v. samostan pretvorile u kasarnu, a francuske vlasti su Crkvu Sv. Nikole 1810. predale kotorskoj pravoslavnoj crkvi. Samostan je još jednom postradao u požaru 1896, a 1909. sagrađena je postojeća pravoslavna Crkva Sv. Nikole.