Gazivoda, Predrag, naivni slikar (Cetinje, 11. I 1952). Radio je kao štamparski radnik na Cetinju. Pored → Marka Dende, jedini je crnogorski stvaralac uvršten u Enciklopediju jugoslovenske naive i Enciklopediju naivne umetnosti sveta. Dosljedan svojoj likovnoj poetici, nikad nije odstupio od osobenosti karakterističnih za izvorno slikarstvo (slike na staklu, rijetko na platnu). Inspiraciju nalazi u predjelima Skadarskog jezera. U ovom magičnom ambijentu, gdje se nebo i voda prelivaju u zeleno-plavim nijansama, gdje se crvene raspukli šipci (narovi) i plave zreli grozdovi, dominiraju ljudi, gorštaci, tipskih fizionomija (Nadničar, 1977). Čovjek je predstavljen kao infantilno uprošćena figura sa karakterističnom fizionomijom manirističkog prenaglašavanja, najčešće sa crnogorskom kapom na glavi – simbolom nacionalnog identiteta. To je svijet u kojem kao da je vrijeme stalo. Čovjek se još uvijek bavi ribolovom (Lov ostima), uzgojom vinove loze, koristi vodene puteve (Prevoz trave), poštuje vjerske i tradicionalne običaje (Vaskrsenje, Isus zemlji Bodinovoj, Svatovi, Pokajanje, Pazarni dan), živi u svijetu legendi (Priče starog Krcuna). Definiše ih prepoznatljivim likovnim rukopisom: formom jasnih obrisa, osjećajem za meterijalizaciju i koloritom iz kojeg prosijava svjetlost koja se ravnomjerno širi slikom. Njegove slike se nalaze u brojnim galerijama i u privatnim zbirkama kod nas i u svijetu. Samostalne izložbe: Cetinje (1980), Herceg Novi (1983), Dubrovnik (1983, 1989), Sveti Stefan (1984, 1986), Ostende, Belgija (1985, 1988), Beograd (1987), Kotor (1990), Podgorica (1994, 1997). Učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama crnogorskih likovnih umjetnika i na izložbama izvornih umjetnika u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je I nagrade na izložbi „Crnogorska izvorna umjetnost”, Titograd (1978, 1982).