Berane, Manastir Đurđevi stupovi, Crkva Sv. Đorđa, arhitektura, slikarstvo, anonim (XIII, XIV i XVII v.). Manastir poznat pod imenom Đurđevi stupovi, sa patronalnom crkvom Sv. Đorđa, nalazi se u mjestu Budimlja, nedaleko od Berana. U periodu od 1219/20. pa do sredine XVII v. u njemu se nalazilo sjedište Budimljanske episkopije. Sa pouzdanošću se može utvrditi ime ktitora – riječ je o županu Prvoslavu, sinu velikog župana Tihomira i sinovcu Stefana Nemanje. U sadašnjem obliku, manastirsku crkvu čine djelovi koji potiču iz tri, hronološki različite, graditeljske faze. Najstariji dio, istočni, predstavlja crkvu izgrađenu u drugoj deceniji XIII v., svakako prije 1219, u obliku kamene jednobrodne građevine sa polukružnom apsidom. Dva para dvostepenih pilastara i prislonjeni luci dijele unutrašnji prostor na tri traveja, od kojih su istočni i zapadni zasvedeni podužno, dok se nad srednjim izdiže iznutra kružna, a spolja osmostrana kupola. U sljedećoj graditeljskoj fazi nastaje unutrašnja priprata – narteks sa dvije bočne kule između kojih je bio trijem sa poluobličastim lukom. Pretpostavlja se da je do ove dogradnje došlo poslije 1219, nakon ustanovljenja episkopskog sjedišta, što je svakako iziskivalo potrebu za prostornim proširenjem. Moguće da je između bočnih kula – stupova, po kojima je manastir i dobio ime ubrzo nakon njihove izgradnje, postavljen i visoki zvonik. Vrijedi napomenuti da je zvonik izgrađen i kasnije, ali svakako u doba XIII v. U završnoj graditeljskoj fazi, koja se sudeći po dataciji fresaka odvijala u XIV v., dograđuje se spoljašnja priprata – egzonarteks. Analiza kamenog gradiva spoljašnje priprate otkriva i korišćenje antičkih spolija, moguće preuzetih sa obližnjeg lokaliteta Lužac. Kao spolija javlja se i zanimljivi reljef na zapadnoj fasadi priprate sa predstavom dva anđela u obožavanju krsta. Iz različitih vremenskih razdoblja potiču sačuvani fragmenti nekadašnjeg fresko-slikarstva. Ostaci fresaka u spoljnoj priprati datiraju se u vrijeme između 1343. i 1345. Pored djelimično sačuvanih figura pripadnika dinastije Nemanjića, mogu se uočiti i scene Menologa – crkvenog kalendara. Nalaze se u gornjim zonama sjevernog i južnog zida, a ilustruju dane u avgustu i novembru. U pitanju je ostvarenje iskusnih živopisaca formiranih u nekoj od slikarskih radionica u unutrašnjosti nemanjićke države. Za razliku od sofisticiranog slikarstva egzonarteksa, negdje početkom XVII v., unutrašnji prostori Crkve Sv. Đorđa dobijaju novi živopis od koga su se sačuvali pojedini, izuzetno oštećeni, djelovi. U isto vrijeme obnovljen je i natpis iznad ktitorskog groba Prvoslava, uz južni zid najstarijeg dijela hrama.