Meri Edit Daram, Mitar Ćorović, Durmitor, 1905.
Meri Edit Daram, Krsto Perović, Njeguši, 1905.
Daram, Meri Edit (Durham, Mary Edith), engl. antropološkinja, fotografkinja, slikarka i putopisac (London, 8. XII 1863 – London, 15. XI 1944). Rođena je kao prvo od osmoro djece u dobrostojećoj engleskoj porodici uglednog ljekara i hirurga. Završila je Bedford koledž, a potom je, vođena slikarskim ambicijama, nastavila školovanje na Kraljevskoj slikarskoj akademiji. Imala je nekoliko samostalnih izložbi, a svoja slikarska umijeća iskoristila je i kao ilustrator reptila u kembričkoj Prirodnoj istoriji. Govorila je njemački, francuski i italijanski jezik, a tokom putovanja po Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji naučila je albanski i naš jezik. Balkanu je posvetila 20 godina života, pišući o njemu. Prvih 15 godina XX v. M. Edit Daram je provela putujući svake godine (isključujući 1909) po dva ili više mjeseci Balkanom, a za to vrijeme obišla je i cijelu Crnu Goru. Putovala je najčešće kočijama, ali je znala i da prelazi velike razdaljine jašući. Kao rezultat tih putovanja, 1904. objavila je knjigu putopisa, ilustrovanu crtežima i akvarelima. Uz sebe je uvijek imala foto-aparat kojim je bilježila kako motive koji su joj koristili kao etnologu, tako i motive značajne za istoriju, kao što su oni sa ratišta iz vremena balkanskih ratova. Aparatom marke „Kodak Brownie” fotografiše ljude, porodice, kuće i pejzaže. Sve što je M. Edit Daram unijela u svoj prikaz Crne Gore moralo je biti podređeno neospornom epskom i herojskom liku zemlje. Bila je komesar crnogorskog učešća na Balkanskoj izložbi održanoj u Londonu 1907, gdje je bila zadužena i za uređenje crnogorskog paviljona, za šta dobija visoki orden od crnogorskog knjaza. Prati kralja Nikolu na Gorici u obilasku ratnih položaja. Dana 9. X 1912. bila je prisutna kada je princ Petar opalio prvu granatu na osmanski logor na granici i prva je poslala vijest u London da je počeo rat. Kao jedna od prvih foto-reporterki XX v., snima bojna poprišta i crnogorska zauzimanja osmanskih položaja sve do 20. X 1912. S crnogorskom vojskom ide od Podgorice prema Skadru, u neposrednoj je blizini štaba i kraljevih sinova Danila, Mirka i Petra, sve do 2. XI, zapisujući sve detalje ratnog i vojnog života, ponašanja i stradanja, često neposredno izložena neprijateljskoj vatri. Nakon devet mjeseci, kada se crnogorska vojska povukla iz Skadra, tamo odlazi sa novinarom Tajmsa. Svoju grafičku, slikarsku i foto-zbirku zavještala je za naučnu upotrebu Kraljevskom antropološkom institutu (Royal Anthropological Institute) u Londonu. Zbirka sa materijalom sa njenih putovanja, pod nazivom MS 41-MS 55, sadrži 15 svesaka-dnevnika, a naslovi govore da ih je vodila od svog prvog iskrcavanja na Balkanu 1900. pa sve do 1936. Sve svoje crteže, slike i fotografije uredno je kaširala u velikim albumima i ispod eksponata lijepila legende. Njeno cjelokupno štampano djelo zauzima preko 2.500 strana. Grafičko-slikarska zbirka broji nekoliko stotina radova, a foto-kolekcija oko 200 snimaka. Sakupljeni artefakti balkanske etnografije su u Britanskom muzeju (British Museum) i Muzeju „Pit Rivers” u Oksfordu. Zahvaljujući posvećenosti, stekla je veliki ugled među engleskim antropolozima i zaslužila članstvo u Kraljevskom antropološkom institutu.
Literatura: E. Durham, The burden of the Balkans, London, 1905; M. Đurić, Istorija fotografije Crne Gore od 1840. do 1940. godine, Podgorica, 2013; M. Marjanović, U zemlji kipućeg mesa, Beograd, 2019.
M. Đurić