Crvenica, Miodrag, slikar, likovni pedagog (Cetinje, 20. VI 1947). Završio je ALU u Beogradu, slikarski odsjek, u klasi prof. M. Bajića (1976). Bavio se pedagoškim radom kao profesor likovnog vaspitanja u Titogradu/Podgorici. Njegovo figurativno slikarstvo renesansnog likovno-estetskog vokabulara (slike, crteži, grafike) posvećeno je čovjeku koji se nalazi u prostorno-vremenskom vakuumu između prošlosti – starih, nestalih, urušenih i devastiranih civilizacija i sadašnjosti bremenite tjeskobom i strahovima pred apokaliptičnom budućnošću (Svi svirači poslije Orfeja, 1976–1995; 17420 košmara, 1995). Već od sedamdesetih godina razvija naklonost prema kolorističkim vrijednostima, koje postiže tananim tonskim i valerskim gradacijama (Autoportret, 1974), preciznim crtežom, „hiperrealističkom” materijalizacijom (Ostaci Tajne večere u dva nivoa, 1984; mrtve prirode, cvijeće, enterijeri), klasičnim principima u kompozicijskoj organizaciji slike. Njegov likovni opus svojom irealnom dimenzijom pripada metafizičkom, nadrealnom slikarstvu (Ima metastaze, Slobodan pad). Mrtve prirode obiluju simboličkim repertoarom karakterističnim za holandsko barokno slikarstvo (Vinska slika, 1996; Zaustavljena pjesma, 1994). Autor je spomen-biste istaknutog revolucionara Branka Božovića (Zagorič, Podgorica, 1982). Bavio se i publicističkim radom. Autor je članaka: „Boja u slikarstvu”, Stvaranje, 8/12, Podgorica, 1996; „Vanzemaljski znaci”, Stvaranje, br. 11/12, Podgorica, 1997. Samostalne izložbe: Titograd (1977 – dvije); Titovo Užice (1978); Sveti Stefan (1992), Podgorica (1993, 1997). Od 1977. učestvuje na izložbama ULUCG-a. Grupne izložbe: „Perspektive IV”, Beograd (1976); „U čast Dana ustanka naroda Hrvatske”, Muzej grada Šibenika (1978); „Savremena crnogorska likovna umjetnost”, Štutgart (1980)... Dobitnik je Nagrade RKC, Podgorica (1993). Član je ULUCG-a od 1977.