Popović, Zako (Bare Šumanovića, Danilovgrad, 1900 – Ugljan, 1952), diplomata. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1931. godine. Od 1929. radio je u MIP-u Kraljevine Jugoslavije, zatim kao konzul u Generalnom konzulatu u Marselju. U službi Kraljevske vlade u izbjeglištvu, tokom Drugog svjetskog rata (→ Crna Gora u Drugom svjetskom ratu), boravio je u Kairu, Lisabonu i Londonu. Poslije oslobođenja, vraća se u Jugoslaviju i radi u MIP-u FNRJ, zatim kao konzul u Montrealu, od 1947. godine. Po povratku u zemlju, uhapšen je 1949. i osuđen pred Vrhovnim vojnim sudom 1950. na 20 godina kazne sa prinudnim radom.
Literatura: M. B. Stojanović, Svjedočanstva zločina: sjećanja i prilozi, dokumentacija i osvrti, treća knjiga Golootočke trilogije, Beograd, 1994; P. Dapčević, Od Pirineja do Cetinja, Beograd, 1981.
N. Čagorović