Crnogorska misija za sakupljanje dobrovoljaca u Sjedinjenim Američkim Državama. Početkom 1915, u cilju uključivanja crnogorskih iseljenika u crnogorsku vojsku, crnogorska vlada (→ Crnogorska vlada / Ministarski savjet Knjaževine/Kraljevine Crne Gore (1879–1916)) odlučila je da uputi misiju u SAD, o čemu je obavijestila američku vladu. Vlada SAD je u svom odgovoru zahtijevala pojašnjenje da li će se prikupljati vojni obveznici za vojnu službu u Crnoj Gori. Članovi misije bili su → Jovan Matanović i Savo Đurašković iz Crne Gore, a u SAD su im se priključili → Ante Seferović, Božo Tomov Martinović i Petar Luburić. Pri odlasku, crnogorska misija je dobila uputstva da pored Crnogoraca sakuplja i dobrovoljce među Jugoslovenima iz Austrougarske. Crnogorska misija trebalo je da sakupi što veći broj dobrovoljaca i uputi ih u Kanadu, u kojoj je postojao prihvatni logor za odlazak u Crnu Goru. Matanović i Đurašković su krenuli iz Crne Gore u aprilu 1915. i preko Grčke, Italije i Francuske stigli su u Njujork sredinom maja iste godine. Misija je u Njujork donijela dekret o postavljenju kapetana Anta Seferovića za generalnog konzula u Njujorku. Misija je uspostavila kontakt sa Mihajlom Pupinom i Antem Seferovićem i preko iseljeničkih listova i organizacija uputila poziv Crnogorcima, kojim ih poziva da se vrate u Crnu Goru. Kako bi obišli mjesta u kojima su bili najviše naseljeni crnogorski iseljenici, članovi misije su se uputili u dva pravca: Jovan Matanović, u pratnji Petra Luburića, otputovao je u sjeverozapadne države (Oregon, Montana, Vajoming), dok je Savo Đurašković sa Božom Martinovićem otišao u jugozapadne države SAD (Arizona, Nevada, Novi Meksiko). Dogovor misije je bio da se ponovo sastanu u San Francisku i odatle se vrate u Njujork. Misija je sakupila oko dvije hiljade dobrovoljaca, više desetina hiljada dolara i obezbijedila slanje dva vagona sanitetskog materijala u Crnu Goru. Veliki skup Crnogoraca organizovan je 16. juna u Čikagu, na kojem su govorili članovi misije. Na insistiranje austrougarskih organa, članovi misije su uhapšeni pod optužbom da su povrijedili zakon o neutralnosti, jer su sakupljali vojne obveznike u stranoj zemlji. Đurašković i Martinović su uhapšeni 4. jula u Bizbiju, a Matanović i Luburić u Portlandu, jer su pored crnogorskih dobrovoljaca prikupljali i državljane drugih država (Austrougarske i SAD). Njihovim hapšenjem rad misije je okončan, svih pet članova misije pušteni su nešto kasnije uz kaucije, a u oktobru su oslobođeni optužbi. Matanović se vratio u Evropu, dok su Đurašković, Martinović, Seferović i Luburić ostali u SAD.