Vidoje Žarković

Vidoje Žarković i predsjednik SFRJ Josip Broz Tito

Žarković, Vidoje (Nedajno, Piva, 1927 – Pariz, 2000), političar. Završio je Višu vojnu pomorsku akademiju i Visoku školu političkih nauka u Beogradu. Bio je među najmlađim učesnicima NOB-a od 1941. godine. Član KPJ postao je 1943. godine. U JNA je imao čin kontraadmirala, a obavljao je visoke dužnosti, među kojima su: član Političke uprave Jugoslovenske ratne mornarice i načelnik Političkog odjeljenja Armije. Bio je član CK Narodne omladine Crne Gore i CK Narodne omladine Jugoslavije. Nakon demobilisanja iz JNA (1965), karijeru nastavlja u Crnoj Gori – prvo na dužnosti sekretara CK SKCG (1965–1967), a potom je bio predsjednik Izvršnog vijeća (Vlade) SR Crne Gore (→ Izvršno vijeće Crne Gore) (1967–1969) i predsjednik Skupštine SR Crne Gore (→ Skupština Crne Gore) (1969–1974). Bio je član Predsjedništva SFRJ (1974–1978), potpredsjednik Predsjedništva SFRJ (1976–1977), predsjednik CK SKCG (1984), član Predsjedništva CK SKJ (1984–1985), predsjednik Predsjedništva CK SKJ (1985–1986). U toku obavljanja visokih dužnosti u Crnoj Gori i u SFRJ, imao je zapaženu spoljnopolitičku aktivnost i susrete sa istaknutim državnicima. Tako je bio domaćin britanskoj kraljici Elizabeti II (Titograd, 1972); domaćin i član delegacija prilikom posjeta Vilija Branta kao kancelara SR Njemačke (Tivat, 1974) i kao predsjednika Socijalističke internacionale (Beograd, 1985), potpredsjednika SAD Džorda Buša Starijeg (Beograd, 1983), predsjednika Državnog savjeta DR Njemačke Eriha Honekera (Beograd, 1985). Bio je i šef delegacija SFRJ u posjeti Indiji, na čelu sa premijerkom Indirom Gandi (Nju Delhi, 1975), i na krunisanju kralja Nepala Birendre (Katmandu, 1975), kao i član delegacija koje je predvodio predsjednik Josip Broz Tito, među kojima su: posjeta SAD i razgovori sa predsjednikom Niksonom (Kemp Dejvid, 1971); sastanak sa generalnim sekretarom KP SSSR Leonidom Brežnjevom (Beograd, 1976). Bio je predstavnik SFRJ u susretima sa predsjednikom Francuske Valerijem Žiskar Destenom (Beograd, 1976), kraljicom Danske Margaretom II (Beograd, 1977), predsjednikom Poljske Vojćehom Jaruzelskim (Beograd, 1985), generalnim sekretarom KP Italije Aleksandrom Netom (Beograd, 1986). Zbog političkih promjena u Crnoj Gori, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva CK SKJ, februara 1989, zajedno sa rukovodstvom Crne Gore i ličnostima iz Crne Gore u rukovodećim organima SFRJ. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima i Ordena junaka socijalističkog rada. Dobitnik je mnogih visokih inostranih odlikovanja, među kojima su: Orden Britanskog carstva u rangu Velikog krsta, japanski Orden izlazećeg sunca I klase, danski Orden „Dannebrog”, francuska Legija časti, Orden zasluga za Italiju, finski Orden bijele ruže, Veliki orden Nepala „Tri Shakti Patta”.

Literatura i izvor: Mala enciklopedija 'Prosveta', Beograd, 1986; Jugoslovenski savremenici: Ko je ko u Jugoslaviji, Beograd, 1970; Arhiv za sređivanje i obradu novije građe – Podgorica, dokumentacija.

B. Lazović