Roćen, Milan (Rasova, Žabljak, 1950), političar, diplomata. Diplomirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Od 1976. do 1979. bio je novinar Ekonomske politike, kada se vraća u Crnu Goru na rad u CK SKCG. Prve tri godine bio je stručno-politički radnik u Sektoru za informisanje i propagandu, a zatim šest godina šef Kabineta predsjednika CK SKCG. Za pomoćnika sekretara za inostrane poslove SR Crne Gore imenovan je 1988, a 1992. za ministra-savjetnika za politička pitanja u Ambasadi SRJ u Rusiji. U Ambasadi u Moskvi boravio je pet godina, obavljajući i dužnost otpravnika poslova (1993–1994). Po povratku u Podgoricu, 1997. izabran je za spoljnopolitičkog savjetnika predsjednika Vlade RCG (→ Vlada Crne Gore), a naredne godine postaje spoljnopolitički savjetnik predsjednika RCG (→ Predsjednik Crne Gore). U tom periodu bio je specijalni izaslanik predsjednika u ad hoc misijama u Parizu, Londonu, Bonu, Berlinu, Beču i Moskvi. Bio je aktivni učesnik u pregovorima o Beogradskom sporazumu između Srbije i Crne Gore (2002), pod pokroviteljstvom visokog predstavnika EU, kojim je zagarantovano održavanje referenduma o nezavisnosti (→ Referendum o državnopravnom statusu Crne Gore 2006). Od 2003. ponovo je u Kabinetu predsjednika Vlade, na dužnosti glavnog političkog savjetnika. Iste godine imenovan je za ambasadora SCG u Rusiji. Bio je i ambasador na nerezidentnoj osnovi u Kazahstanu, Turkmenistanu, Tadžikistanu, Kirgiziji i Gruziji. Pozvan je u Crnu Goru uoči referenduma o nezavisnosti 2006, kada je kao glavni politički savjetnik predsjednika Vlade postavljen za generalnog menadžera referendumske kampanje i koordinatora Centralnog štaba bloka za nezavisnu Crnu Goru. Neposredno nakon referenduma, jedno vrijeme bio je vojnopolitički savjetnik predsjednika Vlade. Nakon prvih parlamentarnih izbora u nezavisnoj Crnoj Gori (2006), izabran je za ministra inostranih poslova, odnosno ministra vanjskih poslova i evropskih integracija. U tom mandatu bio je do jula 2012, kada se povukao na svoju inicijativu, nakon što su otvoreni pregovori za članstvo u EU, na Prvoj međuvladinoj konferenciji u Briselu 29. juna 2012, na kojoj je bio šef državne delegacije Crne Gore. Kao ministar, predvodio je crnogorsku delegaciju na godišnjim sastancima u okviru Političkog dijaloga sa EU, kao i na sastancima u okviru sistema OUN, OEBS-a, Savjeta Evrope i NATO-a, i u svim regionalnim inicijativama. Bio je i šef državne delegacije na Samitu NATO-a u Bukureštu i član državne delegacije na samitima u Lisabonu, Čikagu, Kardifu, Varšavi i Briselu. Osnivač je → Ljetnje škole za mlade diplomate „Gavro Vuković”. Krajem 2012. imenovan je za glavnog političkog savjetnika predsjednika Vlade. Na toj dužnosti bio je do novembra 2016. godine. Nakon toga, otišao je u prijevremenu penziju, ali je od aprila 2018. specijalni savjetnik predsjednika Crne Gore. Početkom 2020. izabran je za predsjednika Političkog savjeta Demokratske partije socijalista Crne Gore.