Popović, Vladimir (Nikšić, 1884 – Nica, 1928), ministar pravde, predsjednik Komiteta crnogorskih izbjeglica. Pohađao je gimnaziju na → Cetinju i u Sremskim Karlovcima, a nakon završene srednje škole upisao je Pravni fakultet u Beogradu, na kome je diplomirao 1902. godine. Poslije završenih studija, vratio se u Crnu Goru, gdje je obavljao dužnosti sekretara i sudije Oblasnog suda na Cetinju, nakon čega je imenovan za predsjednika Opštine Cetinje. Napustio je Crnu Goru poslije vojnog sloma, januara 1916, i emigrirao u Pariz. U emigraciji je obavljao funkciju šefa Presbiroa crnogorske vlade (do kraja 1919) (→ Crnogorske vlade u egzilu (1916–1922)) i predsjednika Komiteta crnogorskih izbjeglica. U Parizu je boravio sve do maja 1920, kada sa crnogorskom vladom napušta francusku prijestonicu i odlazi u Rim. Dvije godine kasnije, ukazom crnogorske kraljice Milene Petrović Njegoš, 28. juna 1922, stupio je na dužnost ministra pravde u emigrantskoj vladi generala → Milutina Vučinića. Funkciju ministra pravde obavljao je do septembra 1922, kada je podnio ostavku. Zalagao se za obnovu crnogorske državnosti, o čemu svjedoči veliki broj članaka i brošura koje je publikovao u periodu 1917–1924. godine. Potpisnik je brojnih memoranduma upućenih inostranim vladama i državnicima, kao i note da se Crna Gora primi u Društvo naroda 1924. godine.