Kostić, Branko (Rvaši, Cetinje, 1939 – Podgorica, 2020), političar, univerzitetski profesor. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu (1962), gdje je i magistrirao (1980) i doktorirao (1983). Pri kraju studija bio je organizacioni sekretar Univerzitetskog komiteta SK u Beogradu (1961–1962). Nakon toga, bio je predsjednik CK Saveza omladine Crne Gore (1963–1968) i član Predsjedništva CK Saveza omladine Jugoslavije. U Kombinatu aluminijuma u Titogradu bio je savjetnik, a zatim komercijalni (1969–1974) i generalni direktor (1974–1978). Bio je potpredsjednik Izvršnog vijeća (Vlade) SR Crne Gore (→ Izvršno vijeće Crne Gore) (1986–1989), potom predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore (→ Predsjedništvo Crne Gore) (1989–1991). Bio je predsjednik Odbora za prenos i sahranu posmrtnih ostataka kralja → Nikole I Petrovića Njegoša, kraljice Milene i princeza Vjere i → Ksenije Petrović Njegoš iz Sanrema na → Cetinje (1989). Od sredine 1991. bio je potpredsjednik Predsjedništva SFRJ, a od oktobra te godine do aprila 1992. vršilac dužnosti predsjednika Predsjedništva SFRJ. U svojstvu potpredsjednika i v. d. predsjednika Predsjedništva SFRJ, imao je intenzivnu spoljnopolitičku aktivnost, uključujući susrete sa visokim predstavnicima Evropske zajednice, SAD, Rusije i dr. Bio je na čelu delegacija Predsjedništva SFRJ na tri sastanka Mirovne konferencije u Hagu. Bio je redovni profesor na Građevinskom fakultetu Univerziteta „Veljko Vlahović” / Univerziteta Crne Gore. Objavio je knjige: 1991 – Da se ne zaboravi (1996); Zapisi (2005); Istina o razbijanju Jugoslavije: moje svjedočenje u Hagu (2010); Nijesam pogazio zakletvu (2015).