Kaluđerović, Nebojša (Nikšić, 1955), diplomata. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu (1979). Diplomatsku karijeru započeo je u SSIP-u, kao treći sekretar u Odsjeku za međunarodnopravne poslove (1981–1984), a nastavio je kao savjetnik u Kabinetu zamjenika saveznog sekretara za inostrane poslova (1984–1986). Potom je bio treći sekretar za međunarodnu bezbjednost i razoružanje u Stalnoj misiji SFRJ pri OUN u Njujorku (1986–1990), gdje je bio i član delegacije SFRJ u Savjetu bezbjednosti OUN (1989–1990). Diplomatsku službu napustio je 1992. sa mjesta specijalnog savjetnika u Kabinetu saveznog sekretara za inostrane poslove (1991–1992). Radio je kao samostalni pravni konsultant (1992–1994), a zatim kao direktor više kompanija u Rusiji (1994–2000). Diplomatsku karijeru nastavio je 2000. u Crnoj Gori, kao pomoćnik ministra inostranih poslova Crne Gore za multilateralne poslove (do 2002). Obavljao je dužnost šefa Kabineta predsjednika RCG (→ Predsjednik Crne Gore) (2002–2003), šefa Kabineta predsjednika Vlade RCG (→ Vlada Crne Gore) (2003–2004), a zatim je imenovan za stalnog predstavnika SCG pri OUN u Njujorku (2004–2006). Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, imenovan je za prvog stalnog predstavnika, ambasadora Crne Gore pri OUN u Njujorku (2006–2010), a ujedno je bio i nerezidentni ambasador Crne Gore na Kostariki i Kubi. U MVPEI-u (sada → Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore) obavljao je dužnost državnog sekretara za politička pitanja (2010–2012). Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore bio je od jula do novembra 2012, nakon čega je imenovan za vanjskopolitičkog savjetnika predsjednika Vlade Crne Gore i za nacionalnog koordinatora za NATO. Bio je ambasador – stalni predstavnik Crne Gore pri OUN i drugim međunarodnim organizacijama u Ženevi (2014–2016), a od 2016. do 2021. bio je ambasador Crne Gore u SAD i nerezidentni ambasador u Kanadi i Meksiku.