Jonin, Aleksandar Semjonovič (Ионин, Александр Семёнович; Moskva, 1837 – Sankt Peterburg, 1900), ruski diplomata, poslanik Rusije u Crnoj Gori. Završio je Lazarevski institut istočnih jezika u Sankt Peterburgu, a od 1854. bio je činovnik ruskog Ministarstva inostranih djela. Njegova diplomatska karijera počinje 1856, kada je imenovan za činovnika u Ruskom poslanstvu u Carigradu. Naredne godine premješten je u Ruski konzulat u Sarajevu, a od 1864. do 1869. bio je konzul u Janjini. Januara 1869. imenovan je za konzula u → Ruskom konzulatu u Dubrovniku. Kao ruski konzul u Dubrovniku, imao je intenzivnu komunikaciju sa knjazom → Nikolom I Petrovićem Njegošem, koji ga je smatrao svojim neformalnim političkim savjetnikom. Izvještavao je svoje ministarstvo o političkim planovima knjaza Nikole, posebno o opsesiji da zauzme mjesto predvodnika srpskog nacionalnog pokreta i vladara obnovljenog Srpskog carstva. U vrijeme ustanka u Hercegovini (1875–1876) podržavao je crnogorske planove o ratu protiv Osmanskog carstva. Septembra 1878. imenovan je za ministra-rezidenta u Crnoj Gori, odnosno prvog diplomatskog predstavnika Rusije. Kao diplomatski izaslanik Rusije, pratio je proces crnogorsko-osmanskog razgraničenja i utvrđivanja teritorijalnih kompenzacija. Shodno instrukcijama svoje vlade, radio je na sprečavanju i prevazilaženju konflikata između Crne Gore i Osmanskog carstva. Diplomatsku misiju u Crnoj Gori okončao je 1883. godine. Nakon Crne Gore službovao je u Bugarskoj, Brazilu i Švajcarskoj.

Literatura: V. Kondratjeva, Ujedinjena omladina srpska i njeno doba 1860–1875, Novi Sad, 1977; Nikola I Petrović Njegoš, Politički spisi, Cetinje – Titograd, 1989; I. Tepić, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima (1856–1878), Sarajevo, 1988; N. Ražnatović, Crna Gora i Berlinski kongres, Cetinje, 1979.

Ž. Andrijašević