Bukureški mir 1913. i Crna Gora. U Bukureštu je 10. avgusta 1913. sklopljen mirovni ugovor, kojim je između balkanskih država (Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore), nakon završenog Drugog balkanskog rata (→ Crna Gora u balkanskim ratovima 1912/13), izvršena podjela teritorija Osmanskog carstva zauzetih u Prvom balkanskom ratu. Glavni zadatak mirovne konferencije, koja je počela 30. jula, bio je da se utvrde granice između poražene Bugarske u Drugom balkanskom ratu, sa jedne, i Srbije, Grčke i Rumunije, sa druge strane. Crnogorsku delegaciju na mirovnoj konferenciji u Bukureštu činili su → Janko Vukotić, predsjednik crnogorske vlade i ministar vojni, i → Jovan Matanović, bivši crnogorski poslanik u Carigradu. Na plenarnoj sjednici, koja je održana 6. avgusta, Jovan Matanović je iznio zahtjeve crnogorske delegacije. U izjavi su dati podaci o angažovanju crnogorske vojske i njenim žrtvama u dva balkanska rata, zbog čega je Crna Gora trebalo da dobije adekvatno teritorijalno proširenje, koje bi joj omogućilo uspješan društveno-ekonomski razvitak. Pošto Crna Gora nije imala neposrednih teritorijalnih problema sa Bugarskom, ona je tražila da se njene teritorijalne aspiracije zadovolje u razgraničenju sa Srbijom. Mirovnim ugovorom Crna Gora je dobila Vasojeviće, veći dio Metohije i dio Novopazarskog sandžaka. Njoj su pripojeni gradovi: Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Mojkovac, Rožaje, Plav, Gusinje, Peć i Đakovica. Nakon balkanskih ratova, teritorija Crne Gore je uvećana za oko 5.000 km², pa je njena ukupna površina iznosila 14.443 km².