Đurađ I Balšić (prva polovina XIV vijeka – Skadar, 1378), crnogorski (zetski) vladar od 1372. do 1378. godine. Nakon smrti brata Stracimira, vjerovatno 1372, Đurađ I je preuzeo glavnu riječ u porodici. Porodica Balšić je tokom 1372. doživjela veliki diplomatski i teritorijalni uspjeh time što je najmlađi Đurađev brat → Balša II Balšić, ženidbom Komninom (1372), dobio Berat, Valonu i Himaru, a vojničkim pohodom zauzeo Trebinje, Konavle i Dračevicu. Tada je zetskom gospodaru pripalo pravo na svetodmitarski dohodak. Đurađ je u Dubrovniku, u novembru 1373, izdao povelju dubrovačkim građanima o slobodnoj trgovini i povlasticama u njegovoj zemlji. Zetski gospodar imao je značajne prihode od carina sa trga na Mati i Prizrenu. U novembru 1375. Đurađ I je preko svog diplomatskog poslanika Luke Mačmenovića poslao razrješnicu u vidu pisma Dubrovniku. Luka je dubrovačkim vlastima potvrdio sadržaj dokumenta: da su dubrovački građani Dumonja Vorniković i Pokret Benešić izmirili sve svoje obaveze prema Đurađu I, koje su nastale u vezi sa zakupom prava na ubiranje prihoda carine sa matskog i prizrenskog trga. Početkom 1377. izbila je pobuna protiv zetskog gospodara u Trebinju, Konavlima i Dračevici, inspirisana od strane ljudi bosanskog bana. Plemstvo i uticajniji stanovnici iz ovih župa zbacili su vlast Đurađa I Balšića i stavili se pod vlast bana Tvrtka I.