Balša II Balšić (kraj prve polovine XIV vijeka – Saursko polje, Berat, 1385), crnogorski (zetski) vladar od 1378. do 1385. godine. Dolaskom na vlast (1378), nastavio je neprijateljstvo sa bosanskim kraljem Tvrtkom. U Ratcu je 20. novembra 1379. izdao povelju o slobodi i bezbjednosti dubrovačkih trgovaca u svojoj zemlji. Obećao je da dubrovački trgovci, kao i ranije, plaćaju prilikom trgovine žitom dva dinara po mantiji na Danju i Krivoj Rijeci. Balša II imao je pretenzije da osvoji Kotor. Međutim, politička dešavanja na istočnom Jadranu nijesu mu išla u prilog. Tokom 1378. izbio je rat između Republike Svetog Marka i Đenove. Na stranu Đenove ušli su Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Dubrovnik. Mletačka flota osvojila je Kotor 13. avgusta 1378. od kralja Ludovika I Anžujskog (1342–1382). Sljedeće godine Kotorani su zbacili vlast Mlečana i ponovo se potčinili ugarsko-hrvatskom kralju. Nakon smrti kralja Ludovika, dolazi do sukoba između Balše II i bosanskog kralja Tvrtka (1353–1391) oko Kotora. Balšina vojska opsijedala je grad od jeseni 1382, a početkom 1383. dolazi do sukoba sa bosanskom vojskom. Iz ove borbe Tvrtko će izaći kao pobjednik, a Kotor je 1384. priznao njegovu vlast. Za vrijeme svoje kratkotrajne samostalne vladavine, Balša II je bio u dobrim odnosima sa Mlečanima. U toku mletačko-đenovljanskog rata je u svojim gradovima štitio mletačke trgovce. Najveći uspjeh Balša II imao je na jugu. Do proljeća 1385. uspio je da od Karla Topije preotme grad Drač. To mu je dalo povoda da se poput Anžujaca kruniše titulom hercega Drača. Poslije zauzimanja Drača, u proljeće 1385, uveo je službu protovestijara. Njegov protovestijar postao je tada Filip Bareli, mletački trgovac. Pošto se Balša II često nalazio u finansijskim teškoćama, bio je prinuđen da pozajmljuje novac od svog protovestijara. Kad mu nije mogao vratiti, davao mu je zemljišne posjede. S druge strane, da bi došao do novca, Filip je ove posjede zalagao mletačkim trgovcima. Zetski gospodar je 24. aprila 1385. u Tuzima primio dubrovačkog poslanika Mata Vidovog Georgija i izdao novu povelju gradu Svetog Vlaha. Ovim dokumentom ponovio je ranija obećanja i obavezao se da će platiti dugove dubrovačkim trgovcima. Postojalo je nekoliko razloga za izdavanje nove povelje: proširenje teritorija kojima je vladao zbog nepoštovanja ranijih obaveza i sve češće oduzimanje robe dubrovačkim trgovcima u Svetom Srđu, Skadru, Baru i Vregu. Ono što čini ovaj dokument jedinstvenim jeste to da predstavlja jedinu sačuvanu povelju koja je nastala u kancelariji Balšića, u kojoj se neki član ove porodice tituliše kao duka drački („Ja Balša, milošću Božjom duka drački”). Kao duks Drača, on se spominje i u jednom grčkom dokumentu iz te godine. Njegove južne oblasti počele su ozbiljno ugrožavati Osmanlije. Balšin poslanik u Veneciji, u ljeto 1385, žalio se da Osmanlije svakodnevno napadaju i ugnjetavaju zemlju njegovog gospodara. Tražena je pomoć da Republika ustupi četiri galije, koje bi naoružao i držao četiri mjeseca kako bi se suprotstavio Osmanlijama. Tražena pomoć nije stigla, jer je 18. septembra 1385. Balša II poginuo u borbi s Osmanlijama, na Saurskom polju kod Berata. Njegov nasljednik → Đurađ II Stracimirović Balšić nije mogao polagati nikakva prava na te južnoalbanske oblasti i gradove. Njima je upravljala Balšina udovica Komnina sa kćerkom Ruđinom.