Rizvanbegović-Stočević, Ali-paša (Stolac, oko 1783 – Dobrina, Banja Luka, 1851), hercegovački vezir. Od 1813. do 1832. bio je na čelu Stolačke kapetanije. U vrijeme pobune u Bosni protiv sultanove vlasti, koju je predvodio Husein-beg Gradaščević (1831–1832), stavio se na stranu sultanovih snaga, presudno doprinijevši pobjedi nad pobunjenicima. Zbog zasluga u borbi protiv Gradaščevića i iskazane odanosti centralnoj vlasti, postavljen je na čelo tek formiranog Hercegovačkog pašaluka (1833). Hercegovački vezir bio je do 1851, kada je zbog neposlušnosti centralnoj vlasti silom uklonjen s položaja i ubijen. Dok je bio na čelu Hercegovačkog pašaluka, održavao je političke veze sa crnogorskim vladarem → Petrom II Petrovićem Njegošem. Njihova prepiska počela je 1833, pismom kojim Ali-paša poziva Petra II da uspostave mir na granici, a postala je intenzivnija od 1836, kada je došlo do spora oko statusa Grahova. Status Grahova, koje je pripadalo Hercegovačkom pašaluku, najprije je utvrđen ugovorom iz 1838, a zatim ugovorima iz 1840, 1841. i 1842, koji su sklopljeni između Crne Gore i Hercegovačkog pašaluka. Crnogorski vladar i Ali-paša Rizvanbegović-Stočević sastali su se septembra 1842. u Dubrovniku i potpisali ugovor kojim je utvrđena granica između Crne Gore i Hercegovačkog pašaluka, a pitanje Grahova stavljeno je u nadležnost međunarodne komisije. Godinu kasnije, izaslanici Ali-paše i Petra II sastali su se u Kotoru i definitivno riješili pitanje Grahova.