Grubeša Vojislavljević (kraj XI vijeka – Bar, 1125), dukljanski kralj. Početak Grubešine vladavine 1118. bio je u znaku promjene na vizantijskom dvoru. Poslije smrti cara Aleksija (1118), na carski tron je došao njegov sin Jovan II Komnin koji je nedavno, pohodom iz Drača na Duklju, otjerao kralja → Đorđa Vojislavljevića, a postavio Grubešu. Time je Grubešina vladavina bila zaštićena na najbolji mogući način. Raška (Srbija), u koju se sklonio kralj Đorđe, u novom caru dobila je velikog neprijatelja. Hroničar Nikita Honijat zabilježio je da su Srbi 1123. teško stradali od cara Jovana, koji je „Srbiju pokorio”, veliki dio naroda se „u Aziju preselio”, preostalom narodu nametnuo teški harač, mlade momke u vojsku skupio i u veće gradove vojne posade postavio. Od kada je u Duklji zavladao mir, kralj Grubeša se mogao posvetiti i vođenju aktivne spoljne politike. Na njegovo traženje, papa Kalist II, bulom od 24. januara 1124, potvrdio je zvanje dukljansko-barskom nadbiskupu Iliji. Papa ne samo da je potvrdio sufragane koji su bili pomenuti u buli pape Klementa III (8. januara 1089), već je proširio jurisdikciju dukljansko-barskom nadbiskupu na Budvansku biskupiju. Iako je kralj Grubeša uspio da sredi unutrašnje stanje u svojoj državi i ostvario dobru saradnju sa rimskim papom, nije mogao duže uživati u uspostavljenom miru u Duklji. Kratko zatišje poremetio je rat koji je Vizantija povela protiv Ugarske. Njegove posljedice neminovno su se odrazile i na Duklju. Duklja je kao vazalna država samo ispunjavala poreske obaveze. Unutrašnja uprava nije bila pod kontrolom vizantijske vlasti. Raškom je u to vrijeme vladao župan Uroš, koji je izlaz iz nepodnošljive vizantijske kontrole tražio u približavanju Ugarskoj. Želio je župan da i u Duklji dođe do promjene i za tu mogućnost imao je svrgnutog kralja Đorđa. Mada nema pisanih dokaza o ugovoru između kralja Đorđa, župana Uroša i ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana II, činjenica da je Đorđe uz pomoć Uroša napao Grubešu, upravo u vrijeme kada su zaratili Jovan Komnin i Stjepan II, kazuje da se radilo o dogovorenom djelovanju. Naime, Raška je u tom ratu stala na stranu Ugarske, a šansu je za povratak u Duklju vidio i prognani kralj Đorđe. Nadajući se uspjehu, on je 1125. preduzeo iz Raške vojni pohod na Zetu. Do bitke koja je odlučila ishod došlo je pod zidinama grada Bara. Napad vojske kralja Đorđa bio je, izgleda, dobro isplaniran, pa je on pobijedio. U toku bitke Grubeša je poginuo. Ljetopisac o tome bilježi da je Đorđe napao Grubešu sedme godine njegove vladavine (1125) i da ga je satjerao sve do Bara, gdje je Grubeša izgubio i bitku i glavu. Kralj Grubeša je sahranjen u Crkvi Sv. Đorđa u Baru. Ostvarena vojna pobjeda omogućila je kralju Đorđu da po drugi put zasjedne na dukljanski kraljevski prijesto 1125. godine.