Dobroslav Vojislavljević (druga polovina XI vijeka – prva polovina XII vijeka), dukljanski kralj. Da bi spasio zemlju od građanskog rata, kralj → Bodin Vojislavljević je namjeravao uvesti princip primogeniture, ali smrt ga je spriječila u tome. Kada je najstariji Bodinov sin Mihailo pokušao preuzeti vlast po pravu nasljeđa, „narod to nije htio”, priča ljetopisac, već je „zbog nevaljalstva njegove majke”, izabrao Dobroslava, brata kralja Bodina. Car Aleksije, na vijest da je umro Bodin, odlučio je da se posluži Bodinovom rodbinom dobjeglom iz Dubrovnika. Braću i sinove Branislava ubijenog u Dubrovniku uputio je iz Carigrada u Drač. Tamo se mlađi brat Gojislav oženio i nastanio. Kočopar se uputio u Rašku (Srbiju) kod župana Vukana da s njim priprema rušenje Dobroslava. Da bi izbjegao opasnosti, Dobroslav je ponudio podaništvo caru Aleksiju i bio priznat za zakonitog vladara. Sa ovakvim ishodom nije se mirio Kočopar, kojeg je car Aleksije podržavao kao najstarijeg. Nezadovoljan što je car Aleksije, iz pragmatičnih razloga, u borbi za vlast, priznao Dobroslava za kralja, Kočopar je prišao Vukanu i započeo pripreme za upad i rušenje Dobroslava. Vukan se potrudio da sa Kočoparom što prije s vojskom „preko gora i klanaca” stignu do Morače, gdje su u žestokom sukobu porazili i zarobili Dobroslava i poveli ga okovanog u Rašku (Srbiju). Vukanov boravak u Duklji (Zeti), ostao je zapamćen po surovosti prema narodu i pustošenju terena kuda je vojska prošla.