Poikilohidrične i homojohidrične biljke, biljke sposobne da prežive nepovoljne uslove na staništu kada nastupi deficit vlažnosti. Hidratura poikilohidričnih biljaka uslovljena je vodnim režimom staništa. Kada na staništu ima dovoljno vlage, njihova tkiva su dobro hidrirana, dok u sušnom periodu gube vodu i prelaze u stanje mirovanja (anabioze). Mirovanje traje dok opet ne nastupi vlažni period, kada biljke postaju fiziološki aktivne. Zbog sposobnosti da obnove svoje fiziološke aktivnosti i nakon potpune dehidratacije, poikilohidrične biljke su poznate kao biljke koje oživljavaju ili vaskrsavaju. Među ovim biljkama dominiraju evolutivno starije grupe, mahovine i paprati, dok su cvjetnice zastupljene sa oko 60 vrsta. Poikilohidrične cvjetnice su uglavnom zeljaste biljke, niske, sa malim reproduktivnim kapacitetom. Široko rasprostranjena poikilohidrična biljka u Crnoj Gori je → Asplenium ceterach L. Staništa ove biljke su pukotine stijena, zidine, kamenjari. Jedina poikilohidrična cvjetnica crnogorske flore je → Ramonda serbica Pančić, tercijarni endemo-relikt. Naseljava pukotine krečnjačkih stijena, obično na sjevernim ekspozicijama. Homojohidrične biljke na različite načine kontrolišu gubitak vode iz organizma, tako da njihova hidratura ne zavisi mnogo od vlažnosti spoljašnje sredine.